Autor: Marjan Gašljević
Već nekoliko dana bavimo se američko-izraelskom napadaju na Iran. To područje „kuha”, a u „kuhinju” su uvučene i ostale zemlje okruženja. Mediji, pak, nas bombardiraju brojkama. Toliko brodova, toliko zrakoplova, toliko raketa, toliko dronova, i na kraju koliko mrtvih. Zašto su Ameri i Izraelci napali Iran još uvijek nismo dobili suvislo obrazloženje samo hrpu nesuvislih i kontradiktornih ocjena i procjena.
Iran je civilizacija koja traje i 7 000 godina, koja nikada nije bila u cijelosti pod vlašću nekih drugih civilizacija i naroda. Možda je i to naravoučenje napadačima koji, između ostalog, tvrde da ih Iran ugrožava. Da ugrožava Izrael, ajde, kako tako. Relativno su zemljopisno blizu. Ali da ugrožava Ameriku e to mi nikako ne drži. S čim? Kako?
Narančasti, kao, spašava Iranske građane od njihovog rukovodstva koje nije izabrano demokratski po njegovim pravilima. Meni se to „spašavanje” u globalu svodi upravo na Iranska vjerska uvjerenja i priče o „šehidima” – mučenicima jer Narančasti u tom svom „spašavanju” ubija uglavnom iranske građane koji su se do neki dan i sami borili za moderniju i građanskiju Državu. U tim je trenucima iranska vlast ratovala nimalo nježno protiv svojih građana. Ugroza i prijetnja bila je isključivo unutarnja stvar.
Američka demokracija, demokracija svih demokracija kako se vole zvati, nekako mi i nije nešto. Ako je demokratski da neki, ma kako se zvali, državni službenici mogu nekažnjivo ubijati građane na ulicama izem ti takvu demokraciju. Narančasti u nekom svom poslanju ili ludilu prijeti svima i svakome, uvodi carine, zabrane, poseže za teritorijima, trgovinska veta i zabrane. Tko želi takvu demokraciju?
Na koncu znamo kako su završavale storije u kojima su Ameri uvodili demokraciju po svojim pravilima. Loše, vrlo loše za građane tih država iz kojih su se Ameri mahnito povlačili podvijena repa. Koliko je nevinih američkih mladića ostavilo živote u tim avanturama za ništa nitko ne govori. A koliko su građana tih spašavanih zemalja pobili u tim „spašavanjima” još se manje zna.
Izraelci, za razliku od Amera, ipak u toj priči imaju svoju računicu. Prvo, prikriti svoje ružne ratne radnje spram Palestinaca koje ne prestaju usprkos napadnim djelovanjima prema Iranu, i drugo, kroz opaku avanturu napadaja na Iran u koju su „uvukli” partnere Amere ispuniti svoje teritorijalne pretenzije prema okolnim zemljama i narodima koje ne skrivaju još od nastanka, ne tako davnog, svoje Države Pozivajući se na, ne baš držeća, „Biblijska prava”.
Hrvatska, sa svojom demokracijom u kojoj, ako napišem tekst koji nije po volji vladajućim, razbiju mi automobil, izbuše gume i zivkaju prijeteći, a da ne govorim o uvredama na društvenim mrežama, nema, naravno stava. Predsjednik u klin, Premijer u ploču. I to traje, i to traje. Pozornost je na sponzorušama koje pokušavaju pobjeći iz Dubaija jer je i tamo palo nekoliko Iranskih raketa. Standardna lakoća bacanja prašine.
Prvi pucanj na Iran hitro je povećao cijene naftnih derivata. Vlast kaže, „zbog napetosti”. Kakva napetost, pohlepa trgovaca naftom i derivatima. Naravno, odmah po provjerenom receptu rastu i cijene najviše prehrambenih proizvoda. Noam Chomsky piše; „Tko kontrolira energiju, kontrolira države. Tko kontrolira hranu, kontrolira narod.”
Hrvatska, kako znamo, energetski uopće nije, zahvaljujući samoj sebi i besprizornoj korupciji, energetski samodostatna. Itekako dobro znamo da je i hrvatska prehrambena industrija i proizvodnja (čak ni buduća pilićarska farma u Sisku) ne pokrivaju niti približno prehrambene potrebe građana. Ako škicnete deklaracije po trgovinama vidjeti će te da gotovo ništa nije „made in Croatia”. Od kruha do grincajga. Kruh nam mijese, uglavnom, Poljaci, a bakice koje pokušavaju na ulici prodati koju vezicu zelenjave uredno hapse policajci i inspektori.
Prodavačice grincajga popravljaju policijsku statistiku jer nema dovoljno nepodobnih direktora i dužnosnika koji su za uhićenje. Svako, evantualno, uhićenje direktora ili dužnosnika nužno negativno utječe na stranku kojoj isti pripada. Mora se, na koncu, voditi računa o ravnoteži; „Jedan naš, jedan njihov”.
Pošto smo mi dobri s Narančastim ne moramo strahovati da će k nama poslati svoje dečke da nam implntiraju demokraciju mada, možda, to ne bi bilo loše. Zabrinjava jedino da li bi počeli s Pantovčaka ili Markova trga. Na Markovom trgu bi stradale one ograde, a na Pantovčaku jeleni i paunovi. Dvojba jeleni ili ograda opaka je dvostruka konotacija nekako kao Thompson i Dabro. Hvala Ti, dakle, Narančasti što napravi gužvu pa sada možemo slušati i rock. Počnimo se Let 3 „Kurcem u čelo”. Tiho, ne preglasno jer bi mogli pasti pod „dvostruke konotacije”.
Napomena:
Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu osobni su stavovi i mišljenja autora istog i ne moraju nužno biti stavovi Portala.
PS-Portal
