Autor: Marijan Jozić
Već mi je dosta svih tih manipulacija. Ne znam izmišljaju li političari sve to sami ili imaju svoje skrivene „stručnjake“ koji svakodnevno proizvode nove narative. S druge strane, velike kompanije i njihovi stratezi nisu ništa bolji. U konačnici, mi obični ljudi za njih smo samo – takozvani korisni idioti.
Korisni idiot ili korisna budala (engleski useful idiot) izraz je, u pravilu pogrdan, kojim se u političkom žargonu označava osoba koja propagira stavove ili interese neke skupine ili ideologije koju zapravo ne razumije u potpunosti, te je u tom smislu cinično iskorištena u propagandne svrhe. Izraz se počeo koristiti nakon Drugog svjetskog rata kako bi se opisali zapadni intelektualci koji su imali blagonaklon stav prema staljinističkom Sovjetskom Savezu i komunističkoj ideologiji. Njegovo se porijeklo često pripisuje Lenjinu, iako ne postoji konkretan dokaz da ga je on ikada izravno koristio.
O čemu se zapravo radi? Evo nekoliko primjera.
Čim je započeo rat u Ukrajini, netko je na Zapadu pronašao način kako taj rat unovčiti. Odjednom su naglo porasle cijene željeza, kao da je neka stara, pohabana tvornica u Ukrajini opskrbljivala cijeli svijet. U stvarnosti, Ukrajina je tek oko 17. mjesta po proizvodnji željeza i njezin udio na globalnom tržištu nije presudan. Nije bilo stvarnog problema u opskrbi, ali cijene su svejedno značajno porasle. To je automatski povuklo i rast cijena građevinskog materijala, pa su poskupjele i kuće. Cijene do danas nisu pale – niti će.
Nedugo zatim poskupio je i kruh, barem kod nas u zapadnoj Europi, uz objašnjenje da žito iz Ukrajine ne dolazi. Opet se stvorio dojam kao da Ukrajina hrani cijeli svijet. Danas se o tome više ni ne govori, ali cijene kruha – nisu pale.
Zatim je poskupjela kava zbog navodno loše žetve u Brazilu. To je bilo prije dvije godine. Nova žetva je u međuvremenu bila dobra, ali cijena kave se nije vratila na staro.
Sada imamo novu priču – sukobi s Iranom u Perzijskom zaljevu. Cijene nafte, benzina i plina skaču. Stvara se dojam kao da cijeli svijet ovisi o toj regiji. Međutim, procjene govore da oko 70% nafte iz tog područja ide prema Kini i istočnoj Aziji. Logično bi bilo zaključiti da Europa nije toliko pogođena. Ali onda dolazi objašnjenje – cijena se određuje na burzama i vrijedi globalno.
Tu se postavlja pitanje: ako je cijena svugdje ista, čemu onda toliki broj burzi? Zašto ne postoji jedna globalna burza za naftu, pa da sve ostale nemaju utjecaj? Upravo zbog takvog sustava, svaki poremećaj – stvarni ili umjetni – prelijeva se na cijeli svijet.
A kad gorivo poskupi, poskupi sve. Hrana se mora transportirati, roba dolazi do trgovina – i lančana reakcija je neizbježna.
I na kraju, vrhunac apsurda. Ovdje u Nizozemskoj.
Na sjeveru zemlje nalazi se jedna od najvećih zaliha prirodnog plina u Europi. Umjesto da se koristi, odlučeno je da se bušotine zatvore – betoniraju. Razlog broj jedan: ubrzati prijelaz na obnovljive izvore energije poput vjetra i sunca. Razlog broj dva: spriječiti potrese.
Naime, ispumpavanje plina uzrokuje slijeganje tla i manje potrese, jačine oko 2 do 2.5 po Richteru. Nije ugodno – ali nije ni katastrofalno.
Razmišljam jednostavno: zašto tim ljudima ne sagraditi kuće koje mogu izdržati takve potrese, nastaviti s eksploatacijom plina, zaraditi novac i pomoći gospodarstvu? Ali očito postoje drugačiji interesi.
Jer istovremeno država uzima oko 40% poreza na plin i gorivo, a na to još dolazi 21% PDV-a. I tako – novac se slijeva u proračun, a mi sve to uredno plaćamo. Mi smo korisni idioti. Pitanje je samo – dokle?
