Autor: Marijan Jozić
Prije par godina bio sam u američkom gradu Orlandu na jednoj konferenciji. Tamo sam bio sa svojim nizozemskim kolegom. Nizozemci su inače najviša nacija na svijetu, pa je i taj moj kolega pravi dugajlija. Ima dva metra, ali ne igra košarku nego odbojku. Kažu da su Nizozemci tako visoki jer kao djeca jedu puno maslaca od kikirikija i piju mlijeko.
Tako smo nas dvojica pronašli muzej u kojem ima svakakvih rariteta. Taj muzej postoji u nekoliko američkih gradova i stvarno je zanimljiv.
Upravo u tom muzeju u Orlandu pronašli smo repliku najvišeg čovjeka koji je ikada hodao Zemljom. Zvao se Robert Wadlow. Kažem “zvao se” jer je, nažalost, preminuo sa samo 22 godine. Bio je visok nevjerojatnih 2,72 metra. Na priloženoj slici stojimo ja sa svojih 1,74 m, moj kolega Arjan sa 2 metra i Robert sa svojih 2,72 metra. Robert je preminuo 1940. godine od infekcije. Da je rođen dvadesetak godina kasnije, možda bi živio duže, jer je medicina u međuvremenu jako napredovala. Uvršten je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najviša osoba u povijesti.
Danas titulu najvišeg čovjeka drži Sultan Kösen iz Turske, visok 2,51 metar. On je imao tumor na hipofizi – žlijezdi koja luči hormon rasta. Taj tumor je uzrokovao njegov nekontrolirani rast. U međuvremenu je operiran i tumor je uklonjen, pa je rast zaustavljen. Ipak, sa svojih 2,51 metar on je sada najviši na svijetu. Kad sve to vidim, moram priznati da sam sasvim zadovoljan sa svojih 1,74 metra. I to ima svojih prednosti: lako mi je kupiti cipele i odjeću jer sve standardne veličine meni odgovaraju. Osim toga, nemam nikakvih problema kad se vozim avionom – svako sjedalo mi pristaje. A i u svakodnevnom životu, prostori su dizajnirani za mene, pa se krećem bez problema. Ponekad je visina privilegija sama po sebi!
