Autor: Aleksandar Olujić
Photo by Victoire Joncheray on Unsplash
Sport.
Sama riječ sinonim je za uživanje u igrama, tjelesnoj aktivnosti i druženju. U sebi nosi ideju poštenog, fair odnosa prema drugim sudionicima i igri ili aktivnosti kojom se čovjek bavi, izgradnje zajedništva i momčadskog duha, dostojanstva u pobjedi i porazu…
Sport asocira na ono najbolje u nama. Na ponos i radost koju su nam donijeli naši Janica i Ivica, Sandra i Blanka, braća Sinković, Goran Ivanišević, Barbara Matić, Matea Jelić, Giovanni Cernogoraz, Josip Glasnović, Šime Fantela, Igor Marenić, Nikola Mektić i Mate Pavić, naši rukometaši, vaterpolisti, košarkaši, nogometaši…
Sport je bio posljednji bastion, mjesto gdje smo mogli pokazati i dokazati sebi i svijetu kako se može uspjeti zahvaljujući isključivo vlastitom talentu, trudu i zalaganju. Mjesto na kojem su se visoko vijorile zastave našeg poštenja i ponosa.
Bio???
“Hrvatsko društvo ima kapilarnu korupciju u svim dijelovima. Korupcija, koja je uzela maha još prije 30 godina, je cijelo vrijeme trajala. Pa nismo valjda mislili da je sport toga pošteđen”, izjavio je jutros na N1 bivši ministar gospodarstva i bivši predsjednik HOO-a Goranko Fižulić.
Nismo mi baš toliko naivni, gospodine Fižuliću. Pratili smo i sami razne afere u sportu. U prvom redu u nogometu, kao sportu u kojem se kod nas vrti najviše novaca. Ali, ne tražite da se odreknemo nade, posljednjeg „poklona“ iz Pandorine kutije, kako ipak nisu svi sportski savezi i klubovi ukaljani onima koji nemaju ni časti, niti poštenja.
U suprotnom, neka nam Bog pomogne!
