Autor: Marijan jozić
Zadnjih mjesec dana pisao sam svoju autobiografiju. Puno sam naučio. Na primjer, saznao sam koja je razlika između autobiografije i memoara. Memoari, naime, pokrivaju samo jedan dio života. Recimo školovanje u Osnovnoj školi i u Gimnaziji Glina. To bi se onda moglo nazvati Memoari jednog školarca. Autobiografija je, u stvari, cijeli život. Ja sam se upravo na to bacio.
Pisanje mi je bilo lako jer sam u mjesec dana uspio napisati knjigu od 150 stranica. Pisao sam je na engleskom, a onda preveo na hrvatski, pa ću imati istu knjigu na dva jezika.
Najviše vremena potrošio sam na porodično stablo jer sam morao istražiti kako se tko zvao te koje je godine rođen i umro. Oko toga je bilo dosta posla, ali kad sam počeo priču od početka, sve je išlo brzo.
Uz sve to pisanje, po nalogu moje golubice, još sam pofarbao prozore na kući iznutra i izvana, popravio Veneru (iz prošle priče) i pofarbao ogradu pored kuće. Uz to sam svaki dan prehodao pet kilometara jer mi je netko rekao da se stariji ljudi moraju gibati.
Najveći problem bio mi je izmisliti naziv knjige. Na to sam izgubio cijeli dan. Na internetu čak postoji stranica koja može pomoći oko toga. Tamo se unese: autobiografija, zrakoplovstvo, inženjer, Hrvatska, pivo, hodanje i slično, a onda kompjuter izbaci pedeset prijedloga za ime knjige. Ni jedan prijedlog mi se nije svidio.
Onda mi je moja prijateljica iz Gline, Rada, rekla da autobiografiju nazovem Nezaustavljiv. To mi je nekako bilo prekratko. Na kraju sam odlučio staviti naslov Tempus Fugit, što bi u prijevodu s latinskog značilo Vrijeme leti. Engleska verzija bila bi Time Flies. To je zapravo skraćeno od one izreke: “Time flies when you are having fun”, odnosno u prijevodu: “Vrijeme leti kad se zabavljaš.”
Zato sam na kraju stavio naslov Vrijeme leti… Ove tri točke znače: „kad se zabavljaš“. Sad knjiga ide na štampanje pa će mi dati prvu verziju. Ako mi se bude sviđala, trebam samo reći da, i onda ide u prodaju na internetu.
