Autor: Marijan Jozić
U ponedjeljak idem u London na konferenciju o zrakoplovstvu. Ne idem samo slušati predavanja nego ću pola dana biti i moderator. To znači da ću predstavljati predavače i voditi dio programa vezan uz teme iz zrakoplovstva.
Drugog dana konferencije i sam ću održati predavanje pod naslovom:
“Zašto je zrakoplovstvo zabrinuto zbog nedostatka materijala”
Tema je zapravo vrlo ozbiljna. Svi očekuju da avion leti sigurno 35 ili 40 godina, ali problem nastaje kada kompanije koje proizvode pojedine dijelove jednostavno propadnu ili prestanu proizvoditi komponente jer na njima više nema dovoljno zarade. To se ne odnosi samo na fizičke dijelove aviona. Nestaju materijali, kemikalije, softver, instrumenti za testiranje i razni specijalni alati bez kojih održavanje aviona postaje sve teže i skuplje.
Dok sam se spremao za put skupljao sam sve što mi treba:
- rezervaciju hotela
- avionsku kartu
- dozvolu za ulazak u Veliku Britaniju
Ovo posljednje ipak je posebna priča.
Da bih dobio dozvolu morao sam instalirati aplikaciju koja vas vodi kroz cijeli proces (ETA UK). Prvo traži osobne podatke, pa provjerava email adresu i telefonski broj. Nakon toga traži adresu, fotografiju pasoša i skeniranje biometrijskog čipa.
Na kraju aplikacija traži selfie. E tu su počeli problemi.
Čak osam puta odbio me hladni engleski computer i svaki put tražio novu fotografiju. Problem je očito bio u tome što mu moje oči nisu bile dovoljno vidljive.
Na kraju je ipak prihvatio fotografiju koju vidite uz ovaj tekst.
Kad sam sve završio i platio 25 eura, stigao je email kojim potvrđuju da me primaju na njihov otok tih nekoliko dana. Imam osjećaj da im je najvažnije upravo tih 25 eura za ETA UK.
I što sada reći?
Bit ću na pozornici 30 minuta, a potrošit ću novac za avionsku kartu, dva dana hotela, englesku hranu i taj famozni ETA formular.
Financijski se to meni uopće ne isplati.
Ali se ipak nadam da će barem netko tijekom tih 30 minuta naučiti nešto novo. Javim vam se kad se vratim iz Londona.
