Autor: Marijan Jozić
A recite vi meni, mogu li nabrojati pet igrača hrvatske reprezentacije? Ne mogu. Isto tako ne mogu nabrojati ni pet igrača nizozemske reprezentacije. Sve je to zato što u posljednje vrijeme uopće ne pratim nogomet, a osim toga više ni ne gledam televiziju.
Što se televizije tiče, nisam je gledao gotovo dvije godine.
Prestao sam gledati TV kad su promijenili sustav. Signal više nije dolazio koaksijalnim kabelom nego UTP kabelom. To je onaj kabel koji se inače koristi za povezivanje računala i mrežne opreme. Tu je nastao moj problem. Koaksijalni kabel prolazio je ispod kuće, kroz vrlo nizak podrum, od ulaznih vrata pa sve do dnevnog boravka gdje se nalazi televizor. Trebao sam se spustiti u taj podrum visok jedva 45 centimetara i, puzeći na trbuhu (10 metara), provući novi kabel do rupe kroz koju je prolazio stari koaksijalni kabel. Kroz tu rupu trebalo je izvući stari kabel i provući novi UTP. U podrumu je malo prostora, zemlja je mokra, svuda je paučina, pa sam to puzanje stalno odgađao. Moja golubica nije me ni tjerala da to napravim jer ni ona nije neki ljubitelj televizije.
Dani su prolazili i prošla je gotovo cijela godina prije nego što sam ponovno pomislio uspostaviti vezu između kutije kod ulaznih vrata i televizora. Malo sam istraživao i otkrio da se signal može dovesti do televizora i bežičnom vezom. Kupio sam potrebnu opremu i sve sredio.
Moja golubica bila je posebno zadovoljna jer po kući nije bilo nikakvih kablova.
Mogu vam odati jednu tajnu. Ako netko želi naljutiti moju golubicu, dovoljno je da negdje u kući ostavi kakvu žicu ili kabel da se vidi na podu ili uz zid. Mislim da bi odmah zgrabila valjak za tijesto i opalila ga po glavi. Nema gore stvari od vidljivog kabela koji leži na podu. To je za nju prava katastrofa.
Problem je u tome što televizor sada radi besprijekorno i svih stotinjak programa normalno se vidi. Međutim, mi smo se u međuvremenu potpuno odvikli od sjedenja pred televizorom. Jednostavno nam više ne nedostaje.
I baš u toj situaciji dolazi veliko nogometno natjecanje: Svjetsko prvenstvo. Ne poznajemo igrače gotovo nijedne reprezentacije, nismo navikli gledati televiziju, a nogometna groznica već je počela. Nemamo pojma kada se igraju utakmice, tko s kim igra ni kako se zovu igrači. Iskreno, nije nas baš ni briga. Na kraju ćemo čuti tko je osvojio naslov i zbog toga se nećemo ni najmanje živcirati.
A vi koji sve to pratite i uživate u nogometu, neka vam je sa srećom!
I još nešto. Ljudi me ponekad pitaju za koga bih navijao kad bi igrale Hrvatska i Nizozemska. Pa za Hrvatsku, naravno. I moja golubica navija za Hrvatsku.
Što bih drugo? Kad bih slučajno promijenio stranu, ona bi odmah otišla u kuhinju po valjak za tijesto.
Zato je ipak sigurnije navijati za Hrvatsku a uz valjak za tijesto nikad se ne gubi utakmica.
