Autor: Marijan Jozić
Zadnjih nekoliko dana imao sam puno obaveza. Osim toga, pogodio nas je i toplinski val. Moja golubica takve vrućine ne podnosi baš najbolje. Valjda u njezinu DNK postoji nešto zbog čega na vrućinu reagira sasvim drukčije nego ja. Morat ću se o tome posavjetovati s doktorom Strižkom. Vjerojatno će mi objasniti zašto ljudi stariji od 70 godina drukčije podnose vrućinu od mlađih, ali i zašto među nama starijima postoje velike razlike.
Meni i nije bilo tako strašno. Čak sam svaki dan otišao u svoju uobičajenu šetnju. Moja golubica je, s druge strane, uglavnom sjedila ispred klima-uređaja i ponavljala kako je “za krepati”.
Upravo u takvoj atmosferi napokon sam završio svoje knjige.
Moja autobiografija je gotova i već je u prodaji, na hrvatskom i na engleskom jeziku. Nakon puno razmišljanja dao sam joj naslov “Vrijeme leti”.
Svakome bih preporučio da napiše svoju autobiografiju kada navrši sedamdesetu godinu. Do tada čovjek doživi svašta pa ima o čemu pisati. Nakon sedamdesete život možda postane nešto mirniji, ali upravo zato čovjek ima vremena osvrnuti se na sve što je proživio.
Meni je trebalo oko četiri tjedna da napišem englesku verziju od oko 150 stranica. Nakon toga sam je preveo na hrvatski, što je također bio velik posao. Prve probne kopije nisu me oduševile jer su gotovo sve fotografije bile pretamne. To sam morao ispraviti pa sam naručio novu probnu kopiju, s kojom sam napokon bio zadovoljan.
U međuvremenu je moja golubica pažljivo pročitala engleski tekst i ispravila nekoliko stvari koje nisam najbolje napisao. Nakon nje cijelu je knjigu pročitao i moj mlađi sin te mi dao svoje komentare i primjedbe. Sve sam još jednom doradio, a zatim je moja golubica napravila završnu lekturu. Njezin je dojam bio da u djetinjstvu nisam imao baš mnogo razloga za veselje, pogotovo tijekom osnovne škole. Zanimljivo je da je i moj sin, neovisno o njoj, došao do istog zaključka. Što da kažem? Pročitajte knjigu pa mi javite svoje dojmove.
Hrvatsku verziju također sam nekoliko puta pročitao i doradio, a u tome mi je pomogla i umjetna inteligencija. Nekako mi se čini da je engleska verzija ispala još malo bolja, iako se radi o istim pričama i potpuno istim ilustracijama.
No, to nije bilo sve.
U posljednja tri mjeseca, paralelno s pisanjem autobiografije, redovito sam pisao i za PS portal. Tako se nakupio lijep broj priča koje su upravo ovih dana završile u mojoj novoj knjizi. Ona sadrži 48 priča koje su već objavljene na PS portalu te još dvije koje nisu bile objavljene a neće ni biti.
Knjiga nosi naslov “Sedamdeset godina – Trijumf civilizacije”.
Te sam priče počeo pisati početkom godine pa ispada da sam pisao prosječno dvije priče tjedno. Kad se tako pogleda, to i nije loš tempo. I ova knjiga ima oko 150 stranica, što znači da sam u proteklih šest mjeseci napisao gotovo 300 stranica teksta, a zatim još preveo cijelu autobiografiju na hrvatski, što je dodatnih 150 stranica.
Uz sve to napisao sam još pet stručnih članaka za dva američka i jedan engleski časopis – tri o zrakoplovstvu i dva o brodarstvu.
Eto, time sam se bavio posljednjih tjedana.
Ako netko želi naručiti moju autobiografiju “Vrijeme leti”, može to učiniti putem ove poveznice:
Kod PAGES15 donosi 15 % popusta sljedecih par dana. Iz vlastitog iskustva preporučujem da odaberete običnu poštu. Knjiga stigne za otprilike sedam dana, što je sasvim pristojan rok.
Ako vas zanimaju i moje ostale knjige, možete ih pogledati ovdje:
Nadam se da će vas ova priča potaknuti da naručite moju autobiografiju ili neku od ostalih knjiga. Ako to učinite, bit će mi drago čuti vaše dojmove.
Ova knjiga još nije u prodaji. (Kao što vidite moja golubica je pored mene)
