Učenici OŠ Mate Lovraka Petrinja pozvani na 33. saziv Male glagoljske akademije „Juri Žakan” 2026.
Svijet MGA
Kad govorim o Roču, mjestašcu u zelenom središtu Istre, pomislim na Ujevićev stih „Malena mjesta srca moga”. Davne 1994. godine profesor Josip Bratulić poveo je studentsku skupinu prve godine kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu u svoju rodnu Istru kako bi nas upoznao s glagoljaškim naslijeđem.
Godine 2026. kao njegov bivši student, a danas profesor kroatistike te učitelj i razrednica šestaša, odlučila sam prijaviti skupinu učenica kako bismo posjetile Roč i sudjelovale u radu Male glagoljske akademije – čudesnom svijetu rada, učenja, prijateljstva, divne prirode, bogate baštine, srdačnih domaćina i odličnih kolega. Bile smo jako sretne kada je poziv u lipnju i stigao.
Mala glagoljska akademija „Juri Žakan” nastala je kao školska udruga za njegovanje glagoljice i glagoljske pismenosti 1993. godine, a djeluje u područnom odjelu u Roču OŠ Vazmoslava Gržalje Buzet. MGA nosi naziv po svećeniku glagoljašu koji je ostavio zapis u jednoj od najljepših (rukopisnih) knjiga pisanih na hrvatskom jeziku i glagoljici, Misalu kneza Novaka iz 1368. godine, gdje je zapisavši: „Vita, vita, štampa naša gori gre!” znao da će se svijet riječi, zapisanog materinjeg hrvatskog jezika, razvijati i rasti, tiskati (Misal po zakonu rimskoga dvora 22.2.1483.) i, kako je rekao akademik Milan Mihaljević, naš vodič po Aleji glagoljaša, privesti Hrvate u civilizacijski krug pismenih naroda koji će na svom jeziku graditi vlastiti identitet.
Učenice šestog razreda OŠ Mate Lovraka Petrinja, Petra Čekić, Ela Matijević, Lucija i Margareta Požega i ja, njihova mentorica Danijela Bonković, bile smo dijelom 33. saziva Male glagoljske akademije zajedno s još stotinjak učenika i kolega iz osnovnih i srednjih škola (volonteri) iz različitih dijelova Hrvatske. Pet divnih dana zajedno smo kreativno i radišno provodili u nekoliko organiziranih radionica kojima smo svjedočili kako srednjovjekovno pismo, glagoljica, povezuje i nadahnjuje i danas. Svaka radionica imala je svog voditelja i mentore. Petra je izabrala dizajnersku, Lucija novinarsku, Margareta literarno- scensku i Ela (i mentorica) grafičku radionicu.
Zeleno lice glagoljice bila je ideja vodilja 33. saziva MGA. Tako su učenici reciklirali i izrađivali predmete nadahnute glagoljicom: dizajneri nakit i cvijeće, grafičari torbe i razglednice, a sudionici literarno – scenske radionice, među kojima i naša Margareta, odglumili su na završnoj svečanosti, predstavu Lokva mira koja je nadahnuta dijelovima teksta Istarskoga razvoda (pravni dokument pisan glagoljicom iz14.st.), a tema mu je i danas aktualna: kako riješiti sukobe, kako se dogovoriti i pomiriti, kako biti odgovoran prema sebi i zajednici.
Polaznike MGA zovemo žaknićima, oni su „mali čuvari velike baštine”. Naučili su što je značilo pisati rukom na pergameni knjige, kako nastaje pergamena, što je sve prethodilo da bi se knjiga uopće mogla tiskati, kako i otkud su došli nacrti za izradu slova koja su se slagala kako bi se tiskala naša prva knjiga, gdje se možda otisnula, gdje se sve danas u moderno doba može naći i pročitati glagoljica. Sudjelovali su u kvizovima znanja. Pjevali su himnu MGA. Pokazali su se na talent-showu. Kročili su Alejom glagoljaša. Posjetili muzej i najmanji grad na svijetu -Hum. Dijelili vrijeme s vršnjacima radeći, razgovarajući, pjevajući, plešući i smijući se.
Bilo je divno. Stvorile smo uspomenu zauvijek. Ta čarolija prati nas i danas. Stekle smo nova znanja i prijateljstva, vještije i sretnije vratile smo se kući. Zahvalne svima, a osobito koordinatorici Maristeli Rabak Tomašić i njenoj desnoj ruci, Eleni Rabak, koje su nam bile domaćini u školi u Roču, domu naših žaknića.
Voljela bih kad bi svatko, kolege i učenici, doživio ovakvo lijepo iskustvo vezano uz glagoljicu i školu. Više puta tijekom boravka, bila sam ganuta do suza. Od ljepote i humanosti.
Na završnoj priredbi gospođa Maristela Rabak Tomašić je rekla da su žaknići otkrivali kako su naši preci razumjeli ono što i danas želimo naučiti – da čovjek nije gospodar prirode i da baštinu ne čine samo stara slova uklesana u kamen ili zapisana na pergameni, već da baština živi u našim djelima, u odgovornosti prema prirodi, u poštovanju prema zavičaju i u spremnosti da ono što smo naslijedili sačuvamo za one koji dolaze poslije nas.
Profesor Josip Bratulić poručio je žaknićima da ostanu glagoljaši i nakon odlaska s MGA i tako predaju budućim generacijama našu hrvatsku glagoljsku riječ, slovo, logos, a to znači – mudrost
Budimo mudri. Budimo odgovorni.
Autorica teksta: Danijela Bonković
Fotografije: privatni album, fotografije s društvenih mreža MGA
