Autor: Marijan Jozić
Pojam „bablje ljeto“ javlja se u većem dijelu Europe. Po jednoj teoriji, ime ove pojave izvedeno je iz naziva za niti paučine kojima mladi pauci u jesen „jedre“ kroz zrak. U većini slavenskih jezika to su „bapske vlasi“ (od baba = stara žena, vještica). Prema narodnom vjerovanju, to je razdoblje kada su se okupljale vještice, a ta je paučina predstavljala njihovu kosu. Nizozemci nemaju bablje ljeto, ali imaju „kasno ljeto“ (na nizozemskom: nazomer).
Već smo mjesec dana u tom babljem ljetu i do sada je u sjevernom dijelu Europe uglavnom bilo puno kiše. Međutim, već četiri dana imamo sasvim privlačno vrijeme pa me je moja Golubica danas poslala da kosim travu.
I što ću jadan nego da se primim posla? Čudo jedno kako mi baš nije do tog posla, ali kad me Golubica onako mrko pogleda, nema druge nego da to odradim. Na kraju sam se iznenadio kad sam shvatio da je sav taj posao bio završen za ni manje ni više nego pola sata.
Međutim, moja Golubica dobila je novu ideju pa me je odmah nakon košenja trave posjela na stolicu i ošišala. Košenje trave i šišanje zajedno trajali su oko sat vremena. Eto, sav sretan što smo sve tako efikasno sredili, odem do mlađeg sina da ga upitam kako sada izgledam nakon što me je Golubica ošišala.
Zamislite što mi on kaže!
Kaže mi: „Izgledaš kao lovački pas!“
Golubica se smije pa mi kaže:
„To je bolje nego da izgledaš kao profesor Goodfellow iz serije Buck Rogers u 25. stoljeću!“
Taj Goodfellow imao je velike bijele zaliske pa je izgledalo kao da ima klupko vate ispred svakog uha.
I što da vam kažem? Čim čovjek ostari, odmah postane predmet zafrkancije.
I što da radim? Nema smisla da se ljutim jer su oni ipak moji. Doći će trenutak kada ću i ja njih ismijati!
