Autor: Marijan Jozić
Izgleda da je bablje ljeto prošlo. Sad je već ozbiljna jesen. Temperatura je malo pala, vjetra gotovo da nema, ali lišće ipak pada s drveća. Najljepše od svega su te jesenske boje, koje postaju još ljepše kada ih obasja sunce što sramežljivo proviri kroz oblake.
Danas je bio baš takav dan pa sam odlučio pješice otići do trgovine. Za mene je to otprilike kilometar i pol, a staza vodi kroz park. Tako sam se mogao nauživati jeseni jer sam istu stazu prošao dva puta, jednom prema trgovini, a drugi put vraćajući se kući.
Nije bilo mnogo ljudi pa sam mogao uživati u tišini, jeseni i pogledu na drveće i jezero. Čovjek ponekad ne mora otići daleko da bi se malo odmorio od svakodnevnih obveza. Dovoljno je prošetati parkom, usporiti korak i pogledati oko sebe. Priroda se pobrine za ostalo.
Noć vještica ili Halloween
Jučer smo imali Halloween, odnosno Noć vještica, kako se to kaže u Hrvatskoj. Takve nam stvari, eto, stižu s druge strane Atlantika, iz Amerike. Čudo jedno kako Europljani lako prihvaćaju neke američke običaje!
Mene Halloween baš i ne zanima, ali vidim da neki ljudi ozbiljno shvaćaju tu prigodu. Uređuju vrtove ispred kuća, postavljaju bundeve, kosture, vještice i duhove pa sve zajedno izgleda prilično jezivo. Valjda je upravo u tome i stvar: što strašnije, to bolje!
Djeca se maskiraju, obilaze kuće i traže slatkiše, a odrasli se trude što bolje ukrasiti svoje domove. U nekim se vrtovima može vidjeti toliko dekoracije da bi čovjek pomislio kako se priprema snimanje nekog horor-filma.
Meni se ipak čini da su cijelu tu priču dobrim dijelom pogurali trgovci. Trebalo je nekako prodati sve te ukrase, kostime i, naravno, bundeve. A bundeve su posebna priča! Jedna sasvim obična bundeva koštala je čak 14 eura. Lijepa zarada, nema što!
Ipak, treba priznati da Halloween ima i svoju zanimljivu stranu. Djeca se zabavljaju, susjedi se druže, a neki ljudi zaista uživaju u ukrašavanju svojih kuća. Halloween ima starije korijene od današnje američke komercijalne proslave, ali je upravo u Americi poprimio oblik kakav danas poznajemo i odande se proširio po svijetu.
Sada će se sve te vještice, kosturi i bundeve polako povući iz vrtova, a na njihovo mjesto stiže nova dekoracija. Trgovci neće dugo čekati jer već počinju pripreme za Svetog Nikolu i Božić. Jedan blagdan tek što je završio, a drugi već kuca na vrata. Tako to ide u današnjem svijetu!
Sveti Nikola i njegov pomoćnik
Volim ovog nizozemskog Svetog Nikolu jer je miroljubiv. Ne vodi sa sobom Krampusa i jako je dobar prema djeci. Njegov pomoćnik zove se Crni Petar, odnosno Zwarte Piet, a djeca ga posebno vole jer im dijeli slatkiše.
Nizozemci imaju svoj način obilježavanja Svetog Nikole, odnosno Sinterklaasa, i taj je običaj mnogo više od samog darivanja. Ulice se ukrašavaju, djeca s nestrpljenjem očekuju njegov dolazak, a u obiteljima se već unaprijed osjeća blagdansko raspoloženje.
Naravno, oko nekih se elemenata te tradicije posljednjih godina vode rasprave, ali običaj dolaska Sinterklaasa i darivanja djece i dalje je važan dio nizozemske blagdanske sezone.
Sveti Martin i dječji lampioni
A sad još jedna zanimljivost iz provincije u kojoj živim, Sjeverne Holandije. Ovdje se slavi i Sveti Martin, i to 11. studenoga.
Toga dana djeca idu od kuće do kuće noseći lampione. Pozvone na vrata i otpjevaju prigodnu pjesmicu o Svetom Martinu, a domaćini ih za nagradu počaste slatkišima.
Pjesmice se uvježbavaju u školi, a ondje djeca često izrađuju i svoje lampione. Kad se navečer spusti mrak, kreću ulicama, pjevaju i pokazuju svoje šarene lampione. Lijep je to običaj, pogotovo zato što u vrijeme kada dani postaju sve kraći unosi malo svjetla, veselja i druženja u svakodnevicu.
Moja golubica već je stavila na popis za kupnju slatkiše za klince. Kad sljedeći put ode u trgovinu, treba se opskrbiti jer se ne zna koliko će djece pozvoniti na naša vrata.
Malo me čudi što taj običaj nije zaživio u cijeloj Nizozemskoj. Nizozemci bez problema prihvaćaju američke običaje, ali ovaj stari europski običaj, koji se u nekim dijelovima Nizozemske održao do danas, nije se proširio po cijeloj zemlji.
A možda je baš u tome njegova posebnost. Nisu svi običaji jednako poznati i ne moraju se svi slaviti posvuda da bi imali svoju vrijednost. Lijepo je kada se neka tradicija sačuva u svom kraju i prenosi s generacije na generaciju.
Eto, to su nam neke od zanimljivosti koje nas čekaju u sljedeća dva mjeseca. Dani će biti sve kraći, večeri sve duže, a vrijeme sve hladnije. Ali zato nam ne bi trebalo biti dosadno. Nakon jesenskih boja i Noći vještica dolaze Sveti Martin, Sveti Nikola, a zatim i Božić.
Priroda se polako priprema za zimski odmor, a mi ćemo, izgleda, imati pune ruke posla sa slatkišima, lampionima, ukrasima i blagdanskim raspoloženjem. Neka samo dani budu kratki, ali neka nam zato večeri budu vesele!
