Autor: Marijan Jozić
Prije nekoliko tjedana nastala je prava frka. Jedan veliki nizozemski lanac supermarketa našao se na meti cybernapada, a računalni sustavi završili su na koljenima.
Tako to izgleda kada automatizacija malo previše uzme maha.
Najprije su im isključili frižidere. Da, dobro ste pročitali – frižidere! Sve si mislim, kakav je to genijalac izmislio sustav u kojem se temperatura u tisućama frižidera, u stotinama poslovnica, kontrolira s jednog centralnog računala?
Zamislite: negdje u sredini Nizozemske sjedi jedno računalo koje upravlja temperaturom svih frižidera u pet tisuća poslovnica. Netko napadne to računalo, sustav padne i – ode hladnoća! Nastane kaos.
Osim toga, napadači su onesposobili i računalni sustav za naručivanje robe. Tri dana nisu znali tko treba što naručiti, kome treba dostaviti robu i što kome nedostaje.
Na kraju su sve nekako sredili, ali šteta je navodno iznosila oko 75.000 eura.
Naravno, taj trošak će se prije ili kasnije nekako preliti na nas, potrošače. Cijene će malo porasti kako bi se nadoknadila šteta. A kad se novac jednom nadoknadi, cijene će, naravno, ostati tamo gdje jesu. Takav je život.
Ali dogodilo se još nešto.
Naši slavni političari objavili su kako bi bilo pametno da svaka obitelj kod kuće ima dovoljno vode, sokova i hrane koja se brzo ne kvari, tako da može preživjeti osam dana bez odlaska u trgovinu. Također je preporučeno imati nešto gotovine jer, ako cybernapad onesposobi bankomate i bankovne sustave, mogli bismo ostati bez mogućnosti podizanja novca.
Moji susjedi su se toliko ozbiljno primili tih preporuka da su nagovorili moju Golubicu da me povede u supermarket i da se dobro opskrbimo.
I tako sam napunio automobil do krova i sve to dovezao kući.
Moja Golubica preuzela je logistiku. Sve je lijepo rasporedila po frižiderima i ormarima, napravila popis namirnica i uredno zapisala datume isteka roka trajanja.
Uglavnom, sve je pod kontrolom. Mi sada samo čekamo sljedeći cybernapad.
Kad do njega dođe, moja Golubica će ispeći kroasane s čokoladom i marmeladom. Sjedit ćemo, piti kavu, jesti kroasane i čekati da opasnost prođe.
Ako nestane vode, nema problema. U garaži imamo četrdeset boca vode.
Ako nestane struje, imamo solarne panele za dan i baterije za noć.
I tjeraj dalje!
To me podsjetilo na jedan događaj od prije dvadesetak i pet godina. U jednom dijelu našega grada nestalo je struje i nije je bilo gotovo mjesec dana.
Devet mjeseci poslije u tom se dijelu grada rodilo pet puta više djece nego što je bilo uobičajeno. Sve si mislim, ti Nizozemci u kriznim situacijama, kad nema struje, očito imaju samo jednu razonodu – seks!
Eto, sada smo u 2026. godini. Ako ponovno dođe do slične situacije i nestane struje, barem znam da moja Golubica neće ostati trudna. Nama je, naime, rok trajanja već odavno istekao! A do tada – neka samo cybernapadači pokušaju. Mi imamo vode, hrane, struje, kroasane i kavu! Živjeli!
