Novinar: Antun Petračić
U minulim ovomjesečnim svečanostima kolovoza 2025. organiziranih i održanih uz 30-obljetnicu Vojno redarstvene akcije Oluja i drugih jubileja iz obrane i oslobođenja 1991.-1995. posebno su se navodili doprinos, važnost i značaj Zbora narodne garde Grada Petrinje.
U ono prijeteće, pogibeljno, izuzetno opasno vrijeme, nakon prvih pobunjeničkih nemira još u rujnu 1990. te potom u 1991. sve učestalijih srbočetničkih barikada u Tješnjaku na cesti Petrinja – Jabukovac i drugih nemira pobunjenih Srba, počelo je samoorganiziranje Petrinjaca. Od kraja travnja 1991. djeluju noćno-dnevne gradske kvartovske, ali i seoske straže. Tadašnji Krizni stožer Petrinje 5. kolovoza 1991. osnovao je postrojbu pričuvnog sastava Zbora narodne garde.
Toga dana prvo postrojavanje ZNG održano je u dvorištu Srednje škole, ispred sportske dvorane, na čijem pročelju podsjeća spomen ploča. Prigodno okupljanje dijela tih prvih domoljuba ponovljeno je istog nadnevka na 34. obljetnicu, uz prepuno osobnih sjećanja, skupnih uspomena i nikada zaboravljenih dana i događaja u obrani i oslobađanju okupiranih područja domovine Hrvatske, s pobjedničkim povratkom u Petrinju.
-U manjim skupinama počeli smo se obrambeno okupljati po kvartovima, a koordinirali u suradnji s MUP-om da ne bi bilo problema. Dogovorili smo se tako o osnivanju postrojbe ZNG-a Grada Petrinje i stacioniranju u školskoj dvorani. Tu nam je prvo naoružanje od deset automata iz Zagreba donio Vlado Horvat, a postepeno smo se svakako snalazili, pokušali čak i kupiti – sjeća se Dubravko Drndelić- Duko.
– Ja sam tada bio među najmlađima, imao samo 19 godina, nije bilo oružja ni uniformi, nismo imali ratno iskustvo, ali je postojala velika volja i snaga da se odupremo onima koji su krenuli rušiti i ubijati naš grad. Još kao klinci, djetinjasti, odrasli smo „za jedan dan“, kako se kaže, i svatko od nas na kraju nakon četiri godine ratovanja u svojim postrojbama 6. kolovoza 1995. vratio se u Petrinju. Da nije bilo 5. kolovoza 1991. ne bi bilo ni 6. kolovoza 1995. –kazao je Goran Brebrić, bivši pripadnik specijalnih postrojbi MUP-a.
Izaslanstvo veterana-ratnika s postrojavanja u kolovozu ove godine, na središnjem groblju sv. Benedikta pohodilo je grob svog prvog zapovjednika Željka Adžage i pomolilo se za sve žrtve kod glavnog križa, a kod Udruge ratnih veterana, veterana Domovinskog rata Grada Petrinje posebno svečano obilježena je 34. obljetnica ustrojavanja ZNG.
Tajnik ove udruge Zvonimir Martinović – Mika, član ZNG od nastanka i kasnije pripadnik ratnih postrojbi Petrinje, u povjesnici je, među inim, podsjetio kako su mjesta dežurstava i priprave odrađena kod zgrade Općine, stare tvornice Gavrilović, Općinskog suda, gradskog vodovoda, Tvornice stočne hrane Gavrilovića, izletišta Pigik i na Senjaku.
Prvi zapovjednici bili su Željko Adžaga i Željko Hossi, a ostali članovi Dubravko Drndelić, Milan Pojić, Marijan Novak, Hrvoje Bešlić, Mladen Čakarić, Borislav Bešlić, Zvonimir Martinović, Slavko Bešlić, Zdenko Fiala, Ante Malović, Željko Prpić, Stjepan Bačan, Stjepan Srbić i drugi, a zapovjednici satnija: Ivan Vračan, Davor Rokić, Vlado Kireta, Željko Filipović, Ivan Galijan, Ivan Abramović, Vlado Kunert…
Za obranu od neprijatelja iz sela sa srpskim stanovništvom Luščana, Bačuge i Jabukovca dio snaga ZNG od 21. kolovoza do 9. rujna 1991. držao je obrambene položaje u selu Pecki, pod zapovjedništvom Ivice Vračana i Vlade Kunerta.
Na toj prvoj crti bojišnice hrvatske branitelje 25. kolovoza 1991. iznenada i neočekivano obišao je predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, pozdravio s braniteljima iz ZNG Vladom Toljanom, Ivanom Šepercem, Ivanom Abramovićem, a iz Policije Zlatkom Galijanom i Ivicom Jerbićem.
Naš ZNG s drugim petrinjskim braniteljima od 2. do 21. rujna 1991. vodili su teške i neravnopravne borba s napadačima. Žestokim topničko-tenkovsko-pješačkim napadima, neprijatelji iz tzv. JNA, s pridošlim paravojnim Srbima i domaćim pobunjenicima Petrinju su razarali, rušili, masakrirali branitelje i ubijali građane. Najubojitiji napad izveli su 16. rujna 1991., u minobacačkom granatiranju u samom gradu stradalo je desetak branitelja, teško je ranjen i svećenik velečasni Stjepan Levanić. Zamkom kod Vile Gavrilović i Nove bolnice zarobljeno je 17 pripadnika ZNG-a i bez milosti strijeljano. Njihova masovna grobnica prva je ekshumirana odmah nakon oslobođenja Petrinje.
Najžešći topničko-tenkovski-pješadijski napad na Petrinju bio je 21. rujna 1991. Tada je grad uvelike napušten, sve razoreniji, s teško oštećenim objektima, crkvama, urušenim mostom na Petrinjčici i nizom uništenih kuća Hrvata U razornom i osvetničkom pohodu neprijatelj je prisilio branitelje i civile da se povuku na lijevu obalu Kupe. Tamo su za Brest Pokupski i potez prema Maloj Gorici, Mokricama, Novom Farkašiću, te Vurotima i Mošćenici, zajedno s drugim braniteljima, formirane obrambene snage Petrinje.
Trajna su sjećanja na poginule i nestale iz postrojbi ZNG-a Petrinje: Andrija Barić. Milan Bolun, Ivan Caban, Ivan Čaušević, Vlado Čavka, Nikola Dražetić, Ilija Dumbović, Josip Golubović, Dejan Gregec, Zdenko Grgec, Ivan Hrnčević, Nikola Kovačević, Stjepan Kovačević, Ivica Kunert, Marijan Majdančić, Franjo Marinović, Petar Mlađenović, Đuro Marković, Nevenko Muškić, Edo Remeta, Drago Rendulić, Ivan Stanić, Mato Stanić, Mišo Svoboda, Stjepan Šmisl, Josip Tonković, Mirko Vidović, Ivan Žugaj, Stjepan Žugaj, Vlado Žugaj, Zlatko Žugaj, Ivan Kovačević i Ivan Pleša, Josipa Kozić-prva civilna žrtva, Damir Horvatić-član Vatrogasne postrojbe, Nikola Lokner-djelatnik Elektre. Trideset i četiri godine od ustrojavanja ZNG Petrinje spomen svečanost obilježavanja 5. kolovoza 1991. i sjećanja na cijeli Domovinski rat, kao i oslobađanje u Vojno redarstvenoj operaciji Oluja u kolovozu 1995., na početku ovog kolovoza organizirala je Udruga ratni veterani-veterani Domovinskog rata Grada Petrinje, u svome prostoru u Ulici bana Ivana Mažuranića.
