Novinar: Antun Petračić
Slavo Striegl ( 9.IX. 1919. – 24.II. 2014.) diplomirao je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Od 1958. pa do umirovljenja 1974. bio je profesor likovne kulture u tadašnji Gimnaziji Vladimir Majder-Kurt u Sisku, ali vrlo aktivan na ilustracijama za sisačke novine, razna tiskarska izdanja, dizajnirao razne plakate, naslovnice kataloga, logotipove, povelje, diplome, priznanja i dr. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Marijan Glavnik (Virje 1950. – Sisak 2017.) diplomirao je 1976. na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Autor je Križnog puta za crkvu sv. Josipa radnika u Galdovu, sv. Mihaela u Crncu kraj Siska, oltara i oltarnog reljefa za samostan Sestara dominikanki u Virju i dr. Autor je javne skulpture u Đurđevcu (Pijetao), Petrinji (Spomenik palim petrinjskim braniteljima i Spomen obilježje poginulim braniteljima), Sisku, na Brzaju (Poljubac), groblju Viktorovac (Križ poginulim hrvatskim braniteljima), Topolovcu (spomenik poginulim braniteljima) i dr. Izlagao je na više od 50 samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Likovno-kiparska ostavština ova dva velikana kista-platna i skulpture, svaki sa svojim pogledima i izričajima na umjetnost, povezana su slikama i eksponatima pod zajedničkim nazivom „Ribe i čamci“, upravo postavljenoj u Galeriji uz rijeku, vlasnika Zorana Burojevića, u seoskom okružju Bresta Pokupskog, nadomak Petrinje.
Ovakvo mjesto i slična njemu, za svoja stvaralaštva nadasve su voljeli i naveliko rabili oba sisačka umjetnika. U katalogu za sadašnju aktualnu izložbu autor teksta povjesničar umjetnosti Jurica Škofač piše kako su „dva istaknuta akademska umjetnika kroz dugogodišnje djelovanje i kreativni rad ostavili značajan trag na sisačkoj i nacionalnoj likovnoj sceni. Osim višedesetljetnog prijateljstva povezuju ih i činjenice da su bili zaljubljenici u likovni motiv riječnog pejzaža i njegove pod varijante, te su mu se obojica predano i posvetili, stoga na ovoj izložbi posvećenoj upravo tim temama… Kod Striegla su najzastupljeniji riječni pejzaži s motivima rijeka Kupe, Odre i Save, a Glavnik je u inspiraciji riječnim pejzažem svoj kiparski opus prvenstveno oblikovao u motivu ribe i čamca, odnosno korablje. Koristio je drvo hrasta, često i po nekoliko stotina godina staro, kako bi ga oblikovao u skulpturu. U motivima čamaca prepoznajemo simbole životne povezanosti s rijekom i tradicijom ribarstva, a u motivu ribe simbol kršćanstva… Ova izložba autora povjesničara umjetnosti Zorana Burojevića ne samo da slavi njihov rad, već potvrđuje i njihov značaj u suvremenoj likovnoj umjetnosti, te doprinosi očuvanju i promicanju riječnog pejzaža kao važnog dijela kulture identiteta“ u popratnoj brošuri piše J. Škofač.
A galerista Zoran Burojević uvelike osobno naveliko, naširoko i duboko poznaje rad, stvaralaštvo, mišljenja i opredjeljenja obojice umjetnika. Nama novinarima ispričao je i „male tajne“ iz prijateljstva sa Strieglom i Glavnikom jer je puno puta nazočio njihovim susretima. Sjeća se, na pr. kako je sa Strieglom odlazio na izvrsnu janjetinu s ražnja u Brezovicu, a u povratku na crno vino svratili Glavniku u Galdovo.
„Ribe i čamci“ Slave Striegla i Marijana Glavnika već je peta po redu izložba u jedinstvenoj Galeriji uz rijeku u Brestu. To je ambijent travnatog dvorišta nadomak obale Kupe nizvodno od Petrinje, s dominiranjem dviju starinskih kuća, tradicijskih korablji karakteristične gradnje Posavine i Banovine. U jednoj je stalni postav opusa Slave Striegla, a druga se rabi kao namjenski izložbeni prostor.
Vlasnik galerist već je na otvorenje ove sadašnje u tijeku „Riba i čamaca“ pozvao na novu izložbu u listopadu i to „Rogovi na hrpi“, česti umjetnički izraz opet Slave Striegla o dominantnim glavo obilježjima volova, bikova, jaraca, jelena i slične „muške“ životinjske populacije.
I ova najnovija izložba realiziran je uz potporu Sisačke moslavačke županije, u ime koje se obratila Višnja Jerman, vijećnica s područja Grada Petrinje.
Već je potvrđeno kako se na ustaljenim subotnjim otvorenjima u Brestovskoj galeriji Zorana Burojevića svaki puta okupi lijepi broj Siščana i Petrinjaca. Tako nije izostalo ni na „Ribama i čamcima“, a navratili su i posebni gosti, čak iz Kanade.
Ovih dana u ljetnom rodnom kraju, sa smještajem upravo u Brestu, nalaze se Josip Čop i njegova djeca, sin Tom i kćerke Tania i Joanna. Rodbina im je u Petrinji iz obitelji Pribanić-Bernić, a vezano uz gore potpisanog novinara, generacijski vezanog s Josipom. Po engleski Joe, od 1950. – 1958 pohađali smo isti razred tadašnje jedine Osnove škole u Petrinji, ali život nastavio i karijeru ostvario u Kanadi. Njegovi žive na samoj granici sa SAD, pogledom na čuvene Nijagarine slapove, a povremeno dolaze u obiteljski zavičaj i tada uživaju u drugoj domovini. Tako je i ovaj put još upotpunjeno posebnim susretom izvorne umjetnosti i domaće kulture!
Još nešto: A.P. odavno dobro znade o umjetnost Slave Striegla, ali osobno poznaje i njegovu pedagošku stranu. Bio je mirni profesor likovnosti gimnazijalcu – putniku iz Petrinje. Zanimljivo: u prvoj godini ove srednje škole iz Siska s područnim razredom 1958/1959. u Petrinji, jednaki predmet imali smo kod našeg gradskog slikarskog umjetnika Petra Salopeka. Bilo je po istom nastavnom programu, ali s dvije dijametralno različite osobe, dinamičnom profesoru Peri i potpune suprotnosti Slave!
