Autor: Marijan Jozić
Prošli tjedan bio sam u firmi u kojoj sam radio gotovo 40 godina. Jedan moj bivši kolega odlazio je u mirovinu pa me pozvao na mali domjenak. Dobro se sjećam njegovog prvog dana na poslu, a sada sam bio svjedok njegovog odlaska. Vrijeme stvarno leti.
Naša firma, KLM, ogromna je kompanija s mnogo zgrada, hangara i parkirališta. Nekada smo imali autobus koji je svakih pola sata vozio krug oko kompleksa. Ruta je bila duga oko pet kilometara i autobus je neprestano kružio između zgrada.
Ali kako to obično biva, firma je zaključila da je preskupo plaćati vozača i održavati autobus za tako kratku rutu. Umjesto toga uveli su bicikle. Bili su parkirani posvuda po kompleksu i zaključani pametnim bravama. Bicikl si mogao otključati pomoću mobitela, odvesti se gdje treba i jednostavno ga ostaviti ispred druge zgrade ili hangara. Nakon toga bicikl bi se sam zaključao i čekao sljedećeg korisnika.
Ja sam iz firme otišao 2020. godine, ali sam neko vrijeme nakon toga bio uključen u jedan konzorcij (IAMTS) koji se bavio modernim automobilima. Većinom sam surađivao s Nijemcima iz autoindustrije. Jedan od naših zadataka bio je definiranje metoda za testiranje vozila koja mogu voziti bez vozača od krvi i mesa.
Kod Minhena sam posjetio firmu koja razvija male autonomne autobuse namijenjene vožnji uvijek istom rutom. Ideja je bila da takvi autobusi jednog dana voze po novim dijelovima gradova, recimo poput Novog Zagreba.
Takvi projekti već su postojali na nekoliko lokacija. U Swedskoj su autonomni autobusi vozili po studentskim kampusima, dok su u Rotterdam prevozili ljude između terminala u luci.
Ti autobusi su zaista fascinantni.
Sami detektiraju stoji li netko na stanici i po potrebi stanu. Ako nema putnika, samo nastavljaju dalje prema sljedećoj stanici. Ako netko želi izaći, dovoljno je pritisnuti dugme prije stanice. Autobus tada automatski stane, otvori vrata i putnik izađe.
Uz to, vozilo neprestano prati promet oko sebe — automobile, bicikliste, pješake i sve moguće prepreke. Trebalo je mnogo rada i testiranja da se takav sustav dovede do razine pouzdanosti potrebne za svakodnevni promet.
Zato sam se prošli tjedan poprilično iznenadio kada sam ponovno došao u firmu KLM i vidio da po kompleksu vozi upravo takav autobus bez vozača.
Zanimljivo je da sam još prije tri godine poslao e-mail s prijedlogom da uvedu takav sustav. Nikada mi nisu odgovorili.
Ali prije nekoliko mjeseci ipak su ga uveli.
Danas po kompleksu vozi mali autonomni autobus i postao je prava atrakcija. Sve će biti dobro dok se slučajno ne sudari s avionom. Nisam baš siguran je li računalo u autobusu programirano da prepozna avion.
Ako dođe do sudara, javit ću vam.
