15 C
Petrinja
Thursday, May 23, 2024
spot_img

Cvjetnica

Photo by Brady Leavell on Unsplash 

Autor: Aleksandar Olujić

Danas Katolička crkva slavi Cvjetnicu ili Nedjelju muke Gospodnje, čiji službeni latinski naziv glasi Dominica in Palmis de passione Domini (Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje), kojom počinje Veliki tjedan.

Još u 4.st jeruzalemski kršćani sakupljali su se na ovaj dan na Maslinskoj gori slaveći obred Službe riječi, a potom silazeći u Jeruzalem noseći u procesiji grančice palmi i maslina. Poslije ie taj običaj uveden u Rimu a otud se proširo cijelom Crkvom.

Na ovaj blagdan Crkva se sjeća dana kada je Isus Krist svečano ušao u Jeruzalem jašući na magarcu, a narod ga je dočekao mašući palmovim grančicama i s povicima: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na visini!“ (Mt 21.9. – Biblija, KS). 

U činu ulaska, kojem je posvećen  prvi dio Bogoslužja, skrivena je dvostruka simbolika. Palmove grančice su kod Židova bile simbol nezavisnosti i pobjedonosnog kralja, kao što je opisano u 1. Makabejcima: „Židovi su u nju ušli dvadeset i trećega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su noseći palmine grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bijaše slomljen i izbačen iz Izraela.“ (Biblija, KS)

Čin jahanja na magarcu predstavlja pobjedonosnog, pravičnog i poniznog kralja: „Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.“ (Zaharija 9.9. – Biblija, KS)

Iz ovoga nije teško zaključiti da je Isusov ulazak u Jeruzalem za Rimljane predstavljao provokaciju.

Drugi dio Liturgije posvećen je čitanju Muke Isusove iz sinoptičkih Evanđelja (po Mateju, Marku i Luki).

Kod nas su za Cvjetnicu vezani brojni autohtoni hrvatski kršćanski običaji, a vjerojatno najrašireniji i najpoznatiji je blagoslov maslinovih grančica, dok su se tamo gdje nije bilo maslina blagosiljale grančice vrbe (cicamace), drijena ili nekog drugog drveta ili pak stručak cvijeća. Poslije Mise blagoslovljene grančice se nose kući gdje se zataknu za križ i čuvaju čak do Pepelnice kada su se obično spaljivale. Osim u kuću nose se i u štalu i na polje, jer je vjerovanje da štite ljude, stoku i usjeve.

U dubrovačkom kraju za Cvjetnicu odnosno, kako je tamo nazivaju, Palmanu nedjelju (Neđeja od pôme u Župi Dubrovačkoj) postoji stari običaj pletenja pome odnosno palmine grančice (poma znači palma), pri čemu se mlada grana palme plete u pletenicu. Običaj nalaže da pomu u crkvu na blagoslov nose djeca, pa su obitelji koja nisu imala djecu ili su ova odrasla svoje pome davali djeci iz susjedstva. Pome se poslije blagoslova obično nose u pčelinjak, polje ili staju, a ako ostaju u kući onda se stavljaju ispred raspela ili svete slike. Važno je napomenuti i to da se stara poma nije smjela baciti u smeće, nego bi se zakopala u zemlju ili bi se spalila, a njen pepeo se koristio za pepeljenje na Pepelnicu.

U Hrvatskoj postoji jedan stari, meni osobno jako je drag, običaj na Cvjetnicu, a to je djevojačko umivanje u vodi u koju se stave latice cvijeća ubranog u polju ili oko kuće. Sjećam se kako je moja pokojna baka govorila kako se mlade djevojke moraju na Cvjetnicu u takvoj vodi umivati da bi bile ljepše.

Drage djevojke, ne znam koliko ima istine u toj priči, ali mislim da vrijedi probati. Jer, ako umivanje u vodi s laticama cvijeća na Cvjetnicu i ne pridonese vašoj ljepoti, a odmoći joj sigurno neće, njenim upražnjavanjem pridonijet ćete očuvanju jednog lijepog običaja.

Sretna vam Cvjetnica!

Related Articles

Stay Connected

0FansLike
0FollowersFollow
0SubscribersSubscribe
- Advertisement -spot_img

Latest Articles