Autor: Marjan Gašljević
Neki dan, kao i svaki običan dan, svratim u obližnji supermarket po potrepštine za današnje jelo. Obavezno svako jutro kupujem po 4 kajzerice koje, supruga i ja, rasporedimo u različitim varijantama. Sendvičak za doručak ili za večeru? Svejedno. Supruga posebno voli kada te kajzerice malo zagore, budu blago garave. I ja volim garave što supruzi nešto i nije milo. Ako su kajzerice nešto blijeđe obavezno priupita: „Tko je na odjelu peciva?“ Jer, po njezinom, ako se pekarici žuri onda budu bljedolike, ako je strpljiva (ili zaboravljiva kajzerice blago zagore).
Virim u vitrinu s pecivima, a ono nema. Kroz praznu vitrinu zovem pekaricu, staru frendicu, „gdje su peciva?“
„Biti će pečena za desetak minuta. Pričekaj!“ Uzvrati mi frendica.
„Što da radim tih desetak minuta?“ pravim se blesav i ako se na trebam praviti.
„Uzmi kolica i vozaj, pravi krugove, okolo!“ Hladnokrvno mi odgovori frendica.
Lecnem se, pa nisam ja Pitagora s onim, „nolime tangere …“.
Tako nekako, valjda, je došao u situaciju naš vrli. Voljeni Premijer. Vozao je okolo, pravio krugove, gledao cijene, a sve tražeći jaja. Nakon oho-ho krugova, nije mu u blizini bilo onog Malog Yutelovca da ga posavjetuje, zaključi: Nema jaja. Eto, moram doma, a nemam jaja.“ Jebiga Plenky, ja nemam peciva a ti nemaš jaja. Situacija je složena. Što će nam javnost, tj,, bolje polovice kazati?
Bar za mene, po povratku iz kupnje, bolje polovica nikada nije imala razumijevanja. Uvijek bih, usprkos njezinom spisku, nešto propustio kupiti. Je da toga nije bilo na spisku ali, zna se tko je uvijek kriv. Ona, naravno, uporno zuri u televizor gutajući najnovija obećanja bezbrojnih džabalebaroša koji se nude da će nam život učiniti, ako ih izaberemo, nezamislivo boljim. „Misliš li ti da ja vjerujem ovim glupostima?“ Presječe me mrkim pogledom. „Ali, nikad se ne zna!“
Jebiga!
I onda ja, jadan ne bio, presječem:
„Ja sam za frigane ribice i to odmah! Neću upaljače, ne pušim (popušio sam odavno vjerujući u predizborna obećanja). Neću olovkice, nemam kome da pišem (osim da na izbornom listiću napišem da, “im j…. mater lopovsku svima”). Neću otvarače za boce, nemam para da kupim pivo (a boce koje izvučem iz smeća već su otvorene). Hoću frigane ribice i to odmah i prije izbora!”
“Znaš li ti, niškoristi jedan, da ja mrzim frigane ribice. Od njih me rastura žgaravica. Što se nisi očitovao bar za vratinu na naglo?”
“E, jebi se draga, neka ti daju upaljače, olovkice i otvarače za boce, a Ti, ludaro, glasaj za njih!” Džabe uskličnik, to kazah u sebi. Tiho, da se ne čuje. Skoro ka oi većina penzića koji rogobore protiv HDZ-a da bi, na koncu, glasali za njih.
