Ponada se čovjek da nakon Domovinskog rata više nikad neće misliti na rat. Onda se dese krize i ratovi i onda domaći, najjači domoljubi
odluče da moramo imati i OBVEZNI VOJNI ROK.
Zašto? Da bi uzeli oruđa i oružja kako bi ubijali one što hoće ubiti ili uzeti naše.
A šta će mi išta ako mi pogine dijete? Ponos? Ma boli i mene i vas kurac za ponos. Neću više pucati i ne dam svoju djecu da ginu.
Ako netko poželi da nas okupira nek samo dođe i kaže koliko od plaće da mu damo. Pola? Ok.. Evo ti. Nećemo se ubijati.
Nećemo rušiti ono što smo godinama gradili.
I taj netko će nam za 6 mj. povisiti plaću. Neću da nam nad glavama lete rakete i dronovi koji siju smrt, invalidnost, strah…
Šta će nam obavezni vojni rok. Ti klinci bi bili samo topovsko meso. Nisu ta djeca za rat.
Bit će i oni anemični, s prizivom savjesti. Bit će slabovidni, neurotični, a oni koji se ne snađu tek će biti jadni i uplašeni, nespremni za zlo.
Koliko košta mir? Recite gospodine Putin. Putin ili netko drugi, nebitno. Evo lova. Love uvijek ima. A zdravlje i život su samo jedni.
Koliko košta mir, ljubičice blijeda. Imamo više ljubičica blijedih i plavih koje će svoje sinove skriti, a tuđe pustiti da ginu.
Šta će nam obavezni vojni rok? Platimo Nepalce ili Indijce za profesionalnu vojsku. Ionako će biti šta biti mora. Ne dam svoju djecu.
Bio sam dragovoljac DR, da me netko krivo ne shvati. Jadni oni roditelji što su ostali ponosni na poginule sinove. Jadni svi oni koji su
ratovali i vjerovali u bolju, sretniju i pravedniju Hrvatsku. Sve je već godinama zabluda i laž. Prevara.
Jednima su ostale nekretnine i pozicije, a drugima ponos. Jebite se vi koji mislite da s “ponosom” dalje obmanjujete narod.
Bit ću ponosan na sretan život svoje djece, a ne na njihovu i moju žrtvu. Neka lete onda na Novi Zeland, negdje u Paragvaj. samo
da ne nose Kalašnjikov.
Godinu dana JNA, dvije i pol HV, izgubljeno vrijeme. Moglo je biti i gore. Da. Ali ne umanjuje činjenicu da je vrijeme ratova izgubljeno
za napredak i sreću, s velikim zlom za mnoge, sa stagnacijom i strahom, besmislenim paroloma, sa zabludama, floskulama, obmanama.
Svi ukrajinski i ruski vojnici koji su na bojišnici sutra bi potpisali bezuvjetni mir, ali neće oni koji spavaju u vilama i imaju pet obroka
za stolom. Ne daju to ni oni koji u svakom zlu nađu za sebe neko dobro, u svakoj katastrofi priliku za zaradu. Eto. Svijet je prepun nepravde.
Nepravda je za većinu, ispada da je pravda za manjinu. Nije. Pravda je za sve. Ali izmiče, kupuje se, prodaje se, krade se.
Za ideale ginu … zna se, budale.
M Strizak