Autor: Marjan Gašljević
Ljeto je. Žarko, pakleno. Novinari bi kazali sezona kiselih krastavaca. Na žalost, međutim, loših vijesti ne nedostaje. Hrvatsku je šokiralo šesterostruko ubojstvo u Daruvaru. Umirovljeni vojni policajac jednostavno je ušetao u Dom za stare i nemoćne ustrijelivši zatečene. Zašto? Poslije nedjela jednostavno je otišao u obližnji kafić i naručio pivo.
I dok dubrovački gradonačelnik u završenom govoru neke prigode uzvikuje: „Za dom spremni!“, a aplaudira mu pola Vlade tko može procijeniti i ocijeniti što je bilo u glavi tog, u naponu snage, umirovljenog vojnog policajca?
Zgražati se nad bilo čim upitno je i složeno. Dok imamo potpredsjednika Vlade koji ne razlikuje kravu od bika i s tim se kurči možemo li se čuditi da svako malo „padne“ i raspadne se računalni sustav važnih hrvatskih ustanova. „Hrvatska je Zemlja zanimljiva bjelosvjetskim hakerskim zajebantima.“ Da li je to, možda, posljedica što su nam za izradu nekih važnih, državnih informatičkih sustava odabrani cvjećari umjesto jakih informatičkih tvrtki? Ispada da je hrvatska poligon zelenih hakera koji tek uče zanat za neki ozbiljniji pothvat?
Za daruvarsku tragediju jedan psihijatar je odmah kazao da, „veteranima umjesto mirovina trebalo je dati da rade jer nema bolje socijalizacije od osjećaja korisnosti.“ I to nije sve, pogubili smo se u neozbiljnosti postupaka i rješavanja posttraumatskog stresa kod veterana kao i kod same ocjene i procjene tko li je u tom šušuru uopće veteran.
U jeku žarke sezone krkljanac na autocestama. I kao da to nije dovoljno malo – malo dijelove Hrvatske zaspe grad, a rijeke teku kuda nikada nisu tekle. I tu nema pomoći makar neki zazivali protugradne rakete za koje stručnjaci kažu da su neučinkovite. Hajde priznajmo, sjebali smo i prirodu u svoj svojoj nezaježljivoj grabeži. „Jesti će te novac,“ kaže Indijanski poglavica, „kada posiječete posljednje drvo, ubijete zadnju životinju i ulovite posljednju ribu.“
Tamo neki lik, kaže da je branitelj i da nato ima pravo, zabetonirao je dio obale i ogradio ga, jer, „ima na to pravo obzirom da je branio Hrvatsku i mogu ju popušiti sve hrvatske inspekcije.“ I neka ukrajinka na Pelješcu revno siječe šumu i gradi uklonivši tablu kojom joj je inspekcija, kao, zabranila devastaciju. I dok revna hrvatska birokracija provuče kroz informacijski sustav, koji će u međuvremenu nekoliko puta pasti, ovu priču niknut će viletina u kojoj će jaja ladati za korist ukrajinke neki furešti.
Usput, sinoć je riknuo i sustav splitskog aerodroma. Da li je sustav programirao neki cvjećar ili ribar ne znam ali televizije pokazuju furešte kako noće na podovima prijemne zgrade i oko nje.
Ma sve je to sranje ako znamo da je na Poljud stigao Rakitić. Navijači su u euforiji. Neka su. I dok none deru furešte za zimmer frei oni mogu ludovati. Ta tko je vidio raditi ljeti? A Hajduku neka je sretno. Iakreno, baš sretno, da im se osmjehne titula pa nek fanovi „zapale“ Split.
I dok Franjković prigodno „ustašuje“ uz potporu i odobravanje šire društvene zajednice hrvatskog juga isti nikako da zavire u ne tako staru povijest koje se, valjda, srame po kojoj bi pod tim pozdravom ostali i bili dio neke druge domaje.
Nemam se što čuditi ovakvim krupnim nepodopštinama kada moj sugrađanin zasadi lozu uz samu ulicu pa je pokušava spašavati mrtvačkim glavama i upozorenjima „prskano“. Jebiga susjed, što si ženio mladu ženu i sadio uz put pa makar koliko „prskao“ opet će se naći mnogi koji će posegnuti.
Žarko je i pakleno. Okolo i kod nas sve je teže do vode. Susjed „Domaći“ doskočio je i od nestašice napravio biznis. Ode u neko okolno mjesto koje ima taj dan vode, natoči par stotina litara (dok ga ne potjeraju) pa prodaje u „dozama“ od 7 litara. Samo daj kada nema, a koliko je čisto i ispravno nije važno dok se netko ne usere. Usput, tih nesretnih 7 litara u domaćem dućanu je 2,45 centi, a onom preko puta 1,42. Ne deru nas, vele. Daljnje nabrajanje je suludo i nema ni pomoći ne efekta. Jesti i piti, jednostavno moraš. Susjed, uz vodu, prodaje i pravo domaće maslinovo ulje s Banije. I da, rakiju. I još štošta. I on je veteran. I može i smije.
„Zlo dolazi od riječi.“ Zlo dolazi i od malih stvari jer male stvari nakupljanjem postaju velike. I onda jučer poslije strašne tragedije u Daruvaru netko iz političkog vrha reče da, „možemo očekivati još takvih strašnih događaja.“ A što činimo da do njih ne dođe i da detektiramo zašto se takvo nešto događa? Zašto u Hrvatskoj za nizašta nikada nije kriv nitko iz političkog estabilišmenta?
Najvažnije je da političkom vrhu „skaču“ plaća i za 2 000 eura jer im treba dok umirovljenicima „ne treba“. Oni su naučili preživljavati s malo?
Ajmo cvjećari, ribari, kokošari riješite te mreže da možemo do lijekova, liječnika i pregleda. Ovi drugi su zaqrac.
