Novinar Antun Petračić
Jedinstvena i jedina „Galerija uz rijeku“ , u zelenilu Bresta Pokupskog, susjedstvu ugostiteljskog Minskog kamena, na desnoj okuci rijeke Kupe s pogledom na suprotnu petrinjsku pješčanu plažu Krnicu, mjesto je nove tematske izložbe tradicijskog sadržaja i vrste.
Vlasnik „Galerije uz rijeku“ Zoran Burojević u jednu od svoje dvije drvene hrastove korablje postavio je eksponate povezanog naziva, „Pejzaži uz rijeku“, akademskog slikara iz nedalekih Sela, Ivice Ivana Marekovića. Pravo mjesto, za pravu umjetnost!
Ovaj slikar je i životom i umjetničkim izričajem blizak pokupskom kraju, napose pejsažnom slikarstvu rijeka Kupe i Odre i arhitekturi drvenih korablji i kapelica pa su mu na ovom izmaku mjeseca srpnja 2024. takvi i eksponati: 27 riječnih pejzaža u tehnici akrilika na platnu, nastalih većinom 2023. godine.
Izložba je ostvarena uz potporu Sisačko moslavačke županije i pomoć Grada Petrinje, a proslov kataloga napisao je, i također izravno na otvorenju, kazivao dr. Boris Vrga.
-Pronalazeći inspiraciju za likovno djelovanje u bliskom pokupskom krajoliku, s kojim je na romantičan način srođen, Mareković bezmalo pola stoljeća traga za njegovim identitetom… Osim dominantnog motiva rijeke i pripadajućih joj obala, u kadrovima njegovih slika uprisutnjeni su čamci, tradicijske korablje, kleti, crkvice, bandere, dijelovi seoske i urbane arhitekture, ceste, mostovi i drugi simboli čovjekovih ruku i orijentiri ljudskog trajanja- napisao je pa i na otvorenju slično dr. Boris Vrgaopisao osnovicu Marekovićevog umjetničkog identiteta i specifičnog izričaja temeljenog na vrijednostima boje, kao glavnog gradbenog znaka ovog umjetnika.
Rečeno je da se on, na neki način, nastavlja na dugu, lokalnu tradiciju pokupskog pejzaža koju su tijekom 20.stoljeća činili pripadnik šarene zagrebačke škole Vilim Muha, strukturalne metamorfoze kupskog krajolika Petar Salopek i impresionističko ekspresionističke sinteze Slavo Striegl.
Autor slika Ivan Mareković zahvalio je Zoranu Burojeviću za ustupanje ovakvog autohtonog izložbenog prostora i naveo kako gleda da se u Petrinji otvaraju galerije i po selima, a u Sisku je jedina kvalitetna Galerija Striegl, ne zatvorena, bolje bi bilo da je zatvorena jer je potpuno upropaštena što se tiče njezine razine. Svedena je na jednu diletantsku razinu i vode je diletanti, kazao je autor ove izložbe.
Na javni premijerni ogled najnovijeg Marekovićevog slikarskog opusa ovdje u BrestPokupski u subotnje podne pristiglo je podosta posjetitelja, među gostima i gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes, a najbrojnijuskupinu činili naraštaji petero liječnika medicine, specijalista u zdravstvu, iz poznate i ugledne obitelji Borisa i Tatjane Vrga i njihove djece Igora, Borisa i Tatjane
A Ivica Ivan Mareković rođen je 11. studenog 1954. u Selima, pokraj Siska. Djetinjstvo i rana mladost provedeni na selu odredili su ga zarana kao pejzažista. Kroz čitav život vraćat će se slike i mirisi iz djetinjstva, ostati u podsvijesti kao najsnažniji poticaji stvaralačkih, estetskih i ljubavnih uzbuđenja. Nakon osnovne škole upisuje Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu (1969.-1974.). Godinu dana studira na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu za nastavnika likovnog odgoja. Zatim slijedi pet godina studija na Likovnoj akademiji u Zagrebu (1975. – 1980.) u klasi prof. Vasilija Jordana. Nakon studija i vojske radi kao prosvjetni radnik na nekoliko srednjih i osnovnih škola. Godine 1987. u suradnji sa Želimirom Janešom, Brankom Čačićem, Davorom Salopekom, i još nekim sisačkim umjetnicima i intelektualcima izdaje knjigu “Oči nasljeđa“, malu monografiju pokupsko-posavskog krajolika, viđenog očima umjetnika. To je knjiga, slikovnica, s nekoliko tekstova i poetskih radova o krajoliku koji se mijenja pred našim očima i nepovratno nestaje. 1988.prelazi u samostalne umjetnike i od tada izlaže na pedesetak samostalnih i isto toliko skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Početkom rata uključuje se u rad umjetničke satnije u Sisku. 1999. obolio je od teške bolesti koja ga je prikovala uz invalidska kolica. To ga,međutim, nije spriječilo da i dalje neumorno slika, s možda još većim žarom, jer slikarstvo tek sada postaje vodilja u potrazi za “svrhom“ postojanja. 2004. dobiva Godišnju nagradu Grada Siska “za promicanje kulture i tradicije sisačkog kraja”. 2010. u izdanju Galerije Striegl izdana mu je monografija “Ivan Mareković – presjek 1969.-2010” autora teksta Stanka Špoljarića i Zorana Burojevića.
