Autor: Marjan Gašljević
Sjeća li se još tko onog slavnog „Rapskog lopatara?“ Lika koji je s plaže na Rabu lopatom naganjao turiste koji su se usudili kupati na „njegovoj plaži“. Lik je zbiljski inovativan te je na taj način našao svoje mjesto u naslovnicama. Možda je to praksa koju treba zaštititi kao izvorni turistički program te s tim izaći na turističke burze? Ako španjolci reklamiraju naganjanje turista gradskim ulicama po bodljivim bikovima i turisti dolaze u velikom broju usprkos što ih mnogo završi na bikovskim rogovima ili pod papcima što i mi ne bi mogli izaći sa sloganom: „Dođite na plažu i utrkujte se s likom koji vas ganja lopatom“!
Mislio sam da je to vrh turističke ponude, međutim, nije.
U našem malom „Velom mistu“ imamo prelijepu pješčanu uvalu djelomično obrubljenu „mulićima“. Ti mulići su zaštićeno dobro sagrađeno u nekim davnim vremenima slaganjem kamenja, a služili su da mještani zaštite svoje barke vežući ih u tim mulićima. Najezdom furešta mještani više niti ribare, niti imaju barke ali su mulići „njihovi“. Draž tih mulića je plićina i sitan pijesak u kojima se oni najmanji furešti igraju, grade svoje kule od pijeska i ulaze u svijet plivaća. Svake, pak, sezone na mulić dolazi njegov „vlasnik“ prijeteći malcima i njihovim roditeljima da će, „nabacati razbijenog stakla u plićak da se malci ne mogu igrati u njegovom muliću“. Koliko je lik u svojim prijetnjama ozbiljan govori činjenica da je na mulić na kojem sjede roditelji koji paze djecu zabetonirao niz oštrih komada kamena da se ne može na njega sjesti. I to je dio turističkog proizvode posebno ako znamo da lik iznajmljuje nešto, hm, apartman?
Vrh turističke ponude Mista je svakako čin nekolicine lokalnih ribara. Naime, tu spomenutu uvalu u jednom djelu zaklanja „Veliki mol“ za koji se vežu desetine brodica. Sam mol je, inače cjelodnevno sastajalište onih većih furešta. Po cijele noći tu tulumare, a po danu s vrha mola skaču u more. Skače se s betonirane staze koja čini osnovicu mola i negdje je 4 metra iznad razine mora. Iznad staze je nekoliko stijena cca 5 do 6 metara iznad mora s koje skaču oni najhrabriji. Hrabrost skoka, u stvari, nije visina već činjenica da skakač mora precizno skočiti između svije stijene pod vodom. Tu odmah pri vrhu mola vezana je jedna ribarska brodica. Neki dan klinci ribaju stazu i stijene četkama i vodom. Znatiželjno pitam što im bi. Netko je, kažu, uljem namazao stijene i stazu pa ribaju da se ne poskliznu kad skaču. Ribari s te brodice kažu da im klinci „morem prskaju brod“ pa ih treba potjerati s mola!? Jebem ti brod kojeg treba zaštititi od prskanja morem!
A da se je neko dijete slomilo ili razbilo na stijenama? „To nije čovik, to je furešt!“ Vjerojatno bi slegnuli ramenima uz podjebljiv osmjeh.
Zbilja, ove i još mnoge, pizdarije s kojima se susrećemo kao furešti za vrijeme ljetovanja trebalo bi zaštititi kao „kulturnu turističku ponudu“ našeg podneblja jer ako Ličani imaju kupus i krumpir, Slavonci kulen, Drniš pršut, Pamplona bikove, što i ove ideje ne bi bile mamac za turiste?
Na koncu turista treba namamiti, oderati i protjerati.
