Autor: Marjan Gašljević
Prije nešto godina povedem ja svoje unuke na aero miting u Šašinu Gredu. Poveli smo i bratića im. Naravno, obišli su sve što se moglo obići, zavirili svagdje gdje se moglo zaviriti, a onda je ostao jedan izazov. Helikopter MI-8 parkiran stotinjak metara niz livadu i ograđen crveno bijelom trakom kao znakom da mu se ne prilazi. Za moje malce nema većeg izazova od zabrane. Podigli su, dakle, traku i sjurili se prema helikopteru. Iz svega sam glasa za njima dreknuo: „Stani“! Njihov se bratić ukopao na mjestu dok su ovi moji samo ubrzali trk. Dok sam ih sustigao Luce je već upuzala u kokpit a Matko se popeo na rezervoar. Bratić im, sada s dopuštenjem, uspuzao je na gumu kotača i tamo sjeo. U trenutku je vrisnuo i skotrljao se s kotača. Opekao je, naime, guzu na užarenoj gumi od jakog rano jesenjeg sunca. Ove svoje sam, jednog po jednog, polovio i spustio na „čvrsto tlo“ uz pogrde i prijetnje. Ha, kao da je to njima nešto značilo. I da je opečeni Grga bio poslušan vjerojatno mu se ne bi ništa desilo.
I tako nekako, kada već spominjem helikopter, ovih dana HDZ-ove jake snage sipaju drvlje i kamenje na predsjednika Milanovića koji se voza uokolo helikopterima. Vrli ministar Anušić umalo je precizno izračunao koliko je to letanje MORH koštalo. „Radi toga nismo podigli plaće vojnicima.“ Zaključuje. O Bože, račun po račun, bio bi to iznos ravan onom koji su široke ruke dali vatrogascima za koje se, u ovim danima požara, kunu da su to hrvatski heroji. Sjetimo se, bio je to regres cijelih 1 (jedan) euro. „Ja tako ne mogu više raditi!“ Pjeni se Anušić. I nemoj brate. Odi treniraj NK Osijek tamo je plaća puno veće od Tvoje jebački uvećane ministarske. Da je Milanović pretjerao s tim vozikanjima, je. Zaboravio je da više nema Baneta pa da se uspoređuje s njim.
Sada mu je tu na osami samo kompa mu Plenković. Plenković se, šapuću insajderi, boji letenja u heliću. Je, zbilja je neugodno kada ti život ovisi o ventilatoru iznad glave koji proizvodi grdu buku. Ne čuješ ni samoga sebe. A i drma se. Ma to je vožnja za mazohiste. Plenković, dakle, daleko više voli putovati policijskim gliserima. Miris mora, ljuljuškanje na valićima, krici galebova. Policajci mu i tako moraju biti za petama pa što ne spojiti ugodne s korisnim, a kako li su tek ponosne tetke i strine kada im se na mulić pred kućom veće policijska makina, a iz nje iskoči elegantni netjak. Oooo, pričati će o tome Otok danima. Usput, da se izbjegne zavist, potrpaju se gospođe i gospoda ministri u vladin avion pa se skokne do Helsinkija. To vam je kao Anušićeva vožnja Audijem A-8 do Hrelića.
Medved pak, da istakne svoju empatičnost i skromnost, ističe kako se je 7 godina vozio u Škodi. Jebiga Medo i ja se vozim u Škodi. Puno je manja od one u kojoj se ti voziš ali i ja šutim. Ja sam Ti kao onaj mali nećak Grga. Slušam sve što vi pričate i hodam Svijetom opečene guze.
I tako negdje pred izbore umirovljenici su vjerovali svim tim likovima da će im povećati mirovine do razine da se od nje može živjeti. Man’te ministra Piletića, o tom povećanju osobno je govorio i zaklinjao se u njega i sam Premijer. Kod Premijera mi jedino nije jasno kako mu frizura savršeno stoji i nakon jurnjave policijskim gliserom? Za Milanovića mi je jasno. On je kao vepar. Nema tog ventilatora koji ga može razbarušiti. I onda, prođoše izbori, a Plenkoviću netko podmetne odluku da se dužnosnicima poveća plaća za osamdesetak posto. U hrpi papira koje je morao potpisati prije ukrcaja na gliser i odlaska na godišnji odmor mislio je da se to odnosi na umirovljenike koji su ga, eto, ponovo doveli na vlast. I potpisao. I dok „čarlija vjetrić mio“ tko bi na potpisano i pomislio.
I prođe, tako, godišnji. Tko se vozao, vozao se. Svatko je dobio svoje. Dužnosnici 2 soma eura, penzići četrdesetak.
Isplati li se, onda, biti dobar i poslušan ili je bolje biti „naivna“ zloća? Bez obzira na kraju je uvijek nekome guza opečena.
