Autor: Marjan Gašljević
Jutros sam odvezao unuke u školu. Prvi dan škole, a oni objesili kljunove. „Kako li je samo ljeto brzo prošlo.“ Željeli bi oni još koji tjedan slobode. Bez ranog buđenja, školskih obaveza i učenja. Kiša rominja, a na ulicama prometni krkljanac. I ja sam jedan od krivaca tog krkljanca, kao da bi se unuci, više i ne tako mali, „rastopili“ na to malo kiše do nedaleke škole.
Ljeto nam je bilo prepuno događanja, a oni „turbo“. Sve moraju vidjeti, u svemu sudjelovati i sve isprobati. Kada bi mogli biti u isto vrijeme na nekoliko mjesta i događaja pitanje je da li bi i to bilo dovoljno. Matko se je na moru „zarazio“ ribolovom. Morao sam skoro svaku večer s njim odlaziti do mora da bi on lovio. Raspetljavao bih zapetljani najlon, stavljao mamce na udice i skidao ribe s udica. On vrhunski zna zapetljati strunu ali ne zna otpetljati i vezati udice i ostali pribor pa se ja, ovako čorav, mučim. Mamci mu se „gade“ jer su, uglavnom, ljigavi, a ulovljene ribe se koprcaju, ljigave su, a neke, bome i pikaju. Te ljigave i pikave uglavnom su njegova lovina. Moram priznati da je bio dosta uspješan pa bi uzbuđeno izvlačio uglavnom glavoče i fratre i još neke pikave. A ti nesretnici „progutaju udicu do repa“ pa je muka skinuti ga s nje. Matko se boji „ribe pauka“. I meni nije mila ali što to njega briga. On, kada ribu izvuče, pogleda je sa svih strana i onda zapovjedi da je pustim. I to je to.
Došavši u Sisak mislio sam da je ribičija gotova. Sav pribor sam ostavio na moru ali i tako u autu ne bi bilo mjesta još i za štapove. Međutim kriva mi je bila procjena. Matko kada nešto hoće on „davi“ dok ne popustiš. Otišli smo i kupili nešto pribora.
Topla i plitka Kupa usmjerila ga je na ribolov blinkanjem. Svakodnevno smo gacali uz kupske brzake, a on je strpljivo zabacivao. Odmah, prvi dan, mu se posrećilo. Zagrizao je lijepi klenić. I tako do jučer smo gacali, a on je blinkao. Pridružili su mu se još neki njegovi prijatelji s čim sam dobio dodatnu obavezu čuvati ih. Naime, Kupa, ma koliko bila niska uvijek je opasna. Brzaci su opaki, a malci nesvjesni opasnosti. Jedan je imao ribu na blinkeru i rolajući uzbuđen zakoračio je u brzak. Sreća, bio sam blizu, a on mi nadohvat.
Zanimljivo je bilo, točno nasuprot Kupališta Zibel, u visokoj Pračanskoj obali promatrati obitelj dabrova koja se je tu nastanila. I za mene su bili iznenađenje. I ako dabrovi obično ulaz u svoju nastambu grade ispod površine vode ova je malo iznad što znači da će, kada se Kupa digne, biti ispod razine. Matko ga je prvi ugledao i pozvao me. Začuđeno i zadivljeno sam promatrao dabra kako se je izvalio pred ulazom u brlog češkajući se. Nakon nekog vremena pridružio mu se još jedan. Malo su se kupali i onda otišli doma. Sam ulaz u nastambu je teško zamjetljiv posebno jer se uz samu obalu nalazi nekoliko davno izvaljenih stabala. Da bi ih pofotkao nemam dovoljno „jakog“ fotića, a i oni su u sjenovitoj obali.
U nekoliko navrata, ranijih godina, pričalo se da bi se tu negdje oko prvog brzaka izgradila brana koja bi digla razinu vode na kupalištu da kupalište bude baš kupalište. Ne znam koliko je to dobro ili ne i da li se o tome ozbiljno razmatralo ali meni je palo na pamet, kada vidjeh dabrove, da ti poznati graditelji brana nisu, od politike, naravno, angažirani da na tom mjestu izgrade branu?
Uz obavezu škole i treninga teško ćemo naći vremena za ribolov. U svakom slučaju svratiti ću na Kupalište i pogledati kako dabrovi napreduju, zasjesti pored brzaka i uživati u ludovanju klenova i smuđeva u lovu na objed, te „cvjetićima“ na površini mirnog dijela toka Kupe kada bjelkice spašavaju živu glavu bježeći, u obliku cvijeta, pred kupskim proždrljivcima.
