Prošli tjedan bila je debata između Trumpa i Kamale. Taj cirkus je u Americi od kad postoji radio i televizija. Prva debata na TV-u bila je između Nixona i Kenedija. I tako se to ponavlja svake 4 godine. Rekli bismo – isto sranje drugo pakovanje.
Ovaj put Trump me malo iznenadio kad je rekao da ilegalni imigranti jedu mačke i pse. Sad se Ameri boje da bi im ilegalci mogli pojesti kućne ljubimce. Zamislite da se vama tako nešto dogodi. Pa i vi bi bili u strahu. Pitali biste da li su ti imigrant tako gladni pa od gladi ne biraju što će jesti ili su to Kinezi ili južni Azijati koji su naučeni da pojedu ponekog cucka. Zato ni nema pasa lutalica u nekim dijelovima Indonezije i Kine.
Kad sam bio puno mlađi, igrao sam nogomet u glinskom klubu “Banija”. Tada smo s juniorima svaki drugi tjedan išli igrati u okolicu Karlovca jer smo potpadali u tu skupinu klubova. Ako bi pobijedili, onda bi nas trener (koji se zvao Šišo) počastio janjetinom na povratku s utakmice. Mi smo znali stati kod nekog Duleta u blizini Vojnića. Tamo bi se najeli i onda zapalili dalje prema Glini. Jedan dan smo saznali da je restoran zatvoren jer je taj Dule navodno, umjesto janjetine, ponekad ispekao psa i prodavao pod janjetinu (kasnije su je zlobnici nazvali Vau,vau gostiona). To je možda bila “fake news” priča ali nikad se ne zna. Mi mladi nogometaši kad bi ogladnili, pojeli bi svašta. Može biti da sam i onda pojeo kakav komad psa lutalice, a da nisam ni znao. Da li je to istina, nikad nećemo saznati jer o tome nemamo više koga pitati.
Kad sam već zapeo za jedenje kućnih ljubimaca, sjetio sam se i one priče koja je davno kolala u Jugi. Govorilo se najme, da su za vrijeme rata Talijani jeli mačke. Jedno vrijeme je čak bilo normalno da se, kada se govori o Talijanima, napomene da jedu mačke (mačkožderi). Priča je bila da je krajem drugog svjetskog rata u Italiji vladala glad pa da su Talijani u toj bezizlaznoj situaciji jeli mačke. Da li je to istina ne znam ali znam da je ta priča bila poznata svima.
Ovdje u Holandiji su kolale priče da emigranti znaju kupiti ovcu pa je onda zakolju u stanu u kupaonici ili na balkonu, ispeku i počaste se. To je isto tako netko izmislio pa se takve priče prepričavaju i ljudi se zgražaju. Ja sam znao moje dečke na poslu zafrkavati. Znao sam reći da sam jučer jeo čevapčiće od svinje koju sam zaklao u kupaonici. To ih je najprije šokiralo, a onda su se počeli smijati jer su skužili da ih zafrkavam. No tko zna, možda je jedan od njih to ispričao kod kuće i ta se priča počela prepričavati. Ja sam došao u centar pažnje. a to mi je i bila namjera.
Što se tiče Trumpa i njegove izjave, nikad se ne zna. Možda mu je neko šapnuo da tako nešto bubne pa da se o tome priča i da on bude u centru pažnje. U stvari, to mu je uspjelo jer je internet eksplodirao slikama pasa i mačaka na roštilju. To je ono što je izmislio Jozef Goebels ministar popagande Njemačke prije i za vrijeme drugog svjetskog rata. On je rekao: “Ako često ponavljaš laži, ljudi će u to početi vjerovati i ti ćeš na kraju i sam početi vjerovati da je to istina.” Nije da sam sad postao fan tog gadnog tipa ali on je izmislio propagandnu doktrinu koju političari u svim zemljama još uvijek upotrebljavaju. Oni se drže onoga: “ Ako kažeš laž tisuću puta, onda ta laž postaje istina. “ I na taj način se dođe u centar pažnje i može se svašta bubnuti i ljudi to na kraju vjeruju. Priču kako imigranti jedu kućne ljubimce sigurno ćemo još dugo slušati.
By Marijan Jozić
