Nije mi poznato kako je u drugim zemljama ali ovdje u Holandji je nova moda da se klinci voze na takozvanim fat bike – električnim biciklima. Fat znači debelo, a to ima veze s debelim kotačima (gumama) tog bicikla. Međutim, to nije baš običan bicikl nego električni. S takvim debelim gumama bi bilo teško voziti običan bicikl. Omladina je postala lijena pa neće više voziti običan bicikl nego moraju imati električni. Jedno momku sam rekao: “Nisam znao da imaš električni bicikl”. A on mi kaže: “To nije električni bicikl nego E-bike”. Glupan, ne zna ni da to “E” znači električni. Osim toga, tu su i ti ludi roditelji koji omladini kupuju takve bicikle koji koštaju između 700 i 2500 eura. Te teško zarađene eure spiskaju da bi kakvom blesanu kupili fat bike. U Holandiji je to sad veliki problem. Klinci koji imaju tek 12 godina, dobiju na poklon taj fat bike. “Treba im da idu u školu.” Osim toga, nađu si nekoga tko im taj fat bike malo preuredi pa postignu i brzinu od 40km/h. Dozvoljeno je 20 km/h što je prilično velika brzina za bicikl.
Sad je to već dobra kombinacija, glupan od 14 godina, na “fat bike” biciklu ide 40 km/h a nema pojma o promentni propisima. Osim toga, baš neće ni da nosi kacigu. Sve u svemu – recept za katastrofu. A to se i događa. Čak se i holandska Vlada zabrinula jer ima strašno puno nesreća s tim fat bike biciklima. Klinci padaju kao zrele kruške i udaraju glavom u beton. U prošla tri mjeseca 115 djece u dobi 12 do 14 godina dospjelo je u bolnicu s teškim ozljedama glave. Zbog toga je Vlada odlučila da to malo regulira pa hoće da zabrane vožnju tih fat bike bicikla djeci mlađoj od 16 godina. Osim toga, svi koji voze takav bicikl moraju imati propisanu kacigu. Čovjek bi pomislio problem je riješen ali ipak nije. Proizvođači takvih bicikla se sad boje da će ostati bez tržišta jer njihove mušterije su u stvari, ti glupi klinci koji hoće fat bike ali neće kacigu. Sad umjesto da proizvođači malo razmisle i naprave cijelu situaciju sigurnijom i da spriječe te udarce glavom u beton, oni su odlučili konstruirati isto takav bicikl s tankim gumama pa da to potpadne u kategoriju običnih bicikla za koje ne treba kaciga. Upravo zbog toga je sad nastalo to natezanje između ministra i proizvođača. Tih 115 razbijenih dječjih glava kao da im uopće nije važno. Važno je prodavati te nesigurne bicikle bedacima željnim avanture mlađima od 16 godina. A ti neodgovorni roditelji šute i plaćaju te opasne bicikle s teško zarađenim eurima. Kad im dijete dođe u bolnicu s razbijenom glavom i potresom mozga, onda će plakati i govoriti: “O,o, kako je to bio dobar dečko. Miran, pristojan, uslužan. A sad mu je razbijena glava i imat će ožiljak cijelog života.” Uopće ne kuže da su i oni krivi za takvu situaciju. Klinci mlađi od 16 godina su uglavnom podložni pričama drugih i ne misle svojom glavom. Ako ih roditelji ne korigiraju, dođe do nesreće, a onda je kasno za sve. I što bi se o tome moglo reći? Eto, sjećam se pokojnog pjevača Zvonka Špišića. On je prije nekih pedesetak godina pjevao neku pjesmu o biciklu. Pjesma počinje ovako:
Ovdje se radi o dva kotača,
O dvije-tri štange i jednom sicu.
Ovisi o tom kako tko shvaća,
A zapravo stvar je u običnom vicu.
I tako on ide kod prijatelja Pere da posudi bicikl ali se boji da mu ga ovaj ne bi dao. I onda se toliko iživcirao pa je na kraju ipak otišao kod Pere. Ovako ta pjesma ide dalje:
I sad se tu grizem zbog jednog bicikla
Dok mahnito lupam na Perina vrata.
On ništa ne zna, on pita ‘Tko je?’
A ja mu kroz vrata dreknem svoje:
‘Ja sam Pero, ja! Došao sam ti reći
da ideš u vražju mater i ti i tvoj bicikl!
Požderi si ga!
Napomena: Stavovi i mišljenja navedeni u tekstu osobni su stavovi i mišljenja autora istog i ne predstavljaju nužno stavove Portala.
PS-Portal
