Novinar: Antun Pettačić
Ove jako kišovite i zahladnjele subote, Petrinja se sjeća 34. godine unazad, na onaj suhi, topli, sunčani petak 28. rujna 1990. kada je u ovom gradu i širem kraju počelo prvo agresivno javno ratno ludilo zavedenih i iz manipuliranih Srba s Banovine.
Već u noći toga četvrtka na petak, počeo je oružani prepad pristaša tadašnje Srpske demokratske stranke izravnim napadom na zgradu Policijske postaje, a svo vrijeme uz neprestano klicanje i veličanje Srbije. Teroristička skupina od oko 20 pripadnika radikalnog krila SDS-a kod Drvne industrije Finel oružano je prije ponoći presrela tri vozila MUP-a Petrinje u prijevozu pješačkog naoružanja na sigurno čuvanje u Sisak i primorala vraćanje u Petrinju. Odmetnici su ubrzo u 2,30 sati toga petka vatrogasnom sirenom JVP pozvali svoje sumišljenike na okupljanje kod zgrade policijske postaje, gdje su do svitanja dovezeni u oko 20 autobusa. Blokirali su taj dio Mažuranićeve ulice, počeli se junačiti i hrabriti, nasrnuli na čuvare skladišta i uspjeli nasilno oteti dio dovezenog pričuvnog naoružanja. Ujutro su još jače pokazali mržnju prema hrvatskim oznakama na pročelju policijske zgrade, nabacivali se kamenjem na policajce u osiguranju, a učestalo vikali „Ovo je Srbija“, derali se „Ovo je naše“, iako su (kao) u noćno-dnevne demonstracije stigli u Petrinju za očuvanje Jugoslavije, a nisu je nijednom spomenuli (I?).
Nasilni pridošlice s Banovine fizički su nasrnuli, oteli i oštetili opremu HTV-ovih novinara Zdravka Strižića i MIhaela Gajdeka, zapalili motorić Borislava Bešlića, a sve češće ulazili u obližnju trgovinu (više je nema) na uglu Mažuranićeve – Duge ulice i za snaženje hrabrosti istrijebili veliku količinu boca raznog alkohola.
Unatoč stalnim pozivima napadnutih na mirno razilaženje, napadače na policiju Petrinje s hrvatskim oznakama rastjerala je tek intervencija pripadnika Prvog hrvatskog redarstvenika iz Zagreba pod vodstvom generala Marka Lukića.
Od toga dana u Petrinji je ostalo 20-tak tih redarstvenika, ranjen je Josip Božićević, a kasnije u nametnutom Domovinskom ratu poginula su dva aktivna i deset pričuvnih pripadnika policije Petrinje.
Njima 12-torici na današnju 34. obljetnicu neprijateljskog napada iz rujna 1990. u predvorju novoobnovljene zgrade udovice poginulih Mirjana Lovreković i Ivančica Marinović otkrile su spomen ploču, postavljenu za prijatelje, suborce, ratnike čuvare mira u ratnom vremenu progonstva od Udruge hrvatskih branitelja policije Petrinja.
Trajno spomen obilježje s portretima na crnom mramoru sada imaju Đuro Lovreković, Zdravko Marinović, Ivan (Ivica) Bugarin, Đuro Horvat, Mato Horvat, Ivica Mrazovac, Borislav (Boris) Medved, Andrija Rokić, Darko Čorak, Branko Mareković, Ivan Palaić i Ivan Mlađenović.
Ploču sjećanja i ne zaborava za živote ugrađene u slobodnu domovinu blagoslovio je župnik iz Hrastovice don Mate Bašić, u nazočnosti don Ivana Borića, policijskog kapelana PU Sisačko-moslavačke i Filipa Sabalja, župnog vikara crkve sv. Lovre.
Ovi svećenici su ujedno uz blagdan zaštitnika hrvatske policije sv. Mihaela, danas prijepodne u župnoj crkvi sv. Lovre u Petrinji su slavili svetu misu za sve poginule, nestale i umrle hrvatske policajce, branitelje i civilne žrtve u Domovinskom ratu Grada Petrinje.
U organizaciji MUP-a, Policijske uprave SMŽ i Policijske postaje Petrinja prijepodne je također svečano godišnje polaganje vijenaca i svijeća održano ispred spomen obilježja s prednje strane policijske zgrade u Ul. Ivana Mažuranića.
