3 C
Petrinja
Wednesday, November 13, 2024
spot_img

Brodarstvo, pergola, Ljubivoje i adrenalin!

Svatko ima mirnih dana kad se ništa naročito ne događa ali nakon toga dođe neki period kad se svašta nakupi pa bude puno dogaaja u kratko vrijeme. To meni nije neki problem jer sam se naučio na takve situacije. Prije bih osjećao stres ali sad sam prestar za to, a osim toga, imam dovoljno iskustva da mi ne bude panika. Evo već mjesecima se pripremam za konferenciju iz moreplovstva. To sam organizirao tu u Rotterdamu jer je to nekad bila najveća luka na svijetu. Sad je peta na svijetu, a prve četiri su u Kini. Dakle, sakupili su se inženjeri iz moreplovstva da pričaju o novim tehnologijama u brodarstvu. Brodarstvo se dijeli na dva dijela – vodeni dio (to su brodovi i vodeni putevi) i kopneni dio – to su luke. Ta konferencija je ipak bila veliki uspjeh. Moja firma još nikad nije imala posla s brodogradnjom pa sam ja bio pokusni kunić da otvorim novo tržište za standardizaciju stvari oko brodova i luka. Barem da tako uđem u povijest firme.

Baš oko tog istog datuma mi dolazi jedna firma da mi u vrtu montira takozvanu pergolu. Riječ pergola je talijanska, od latinske pergula, “stršeći krov”, koja je najvjerojatnije ukorijenjena u pergere, “ići naprijed”. Pergole se često koriste za pružanje hlada vanjskim životnim prostorima kao što su vrtni namještaj i roštilji. Pergole pružaju pravu količinu hlada, a istovremeno propuštaju sve ostale elemente. Ova moja konstrukcija je takva da se može električno kontrolirati koliko se otvori i zatvori, a osim toga, kad je krov zatvoren ne propušta kišu. Ima neka firma koja tu cijelu konstrukciju pošalje u paketu zajedno s instrukcijama pa se ta pergola onda sastaavlja u vlastitom aranžmanu.

To sam htio kupiti ali moja golubica se usprotivila jer ne vjeruje da bih ja to znao montirati. To me  malo pogodilo  jer sam baš njoj stotine puta dokazao da mogu sve popraviti i napraviti. Osim toga, imam sav potreban alat a uz sve to sam inženjer. No to njoj nije dovoljno iako me ona već 50 godina poznaje. U svim tim godinama nisam joj uspio dokazati da nešto znam. Možda ona ima visoke zahtjeve ili sam ja ipak puno manje nego što sam si umislio. To nikad nećemo znati. Sve u svemu, uspio sam se nagoditi s nekim Turčinom koji uvozi te pergole iz Poljske i montira ih u Holandiji. Čak je i to bio problem jer moja golubica nije vjerovala da se ja znam cjenkati s Turcima. Ipak je sve na kraju dobro prošlo. Moja golubica je čak priznala da bih ja puno bolje postavio terasu oko stupova pergole. Uz to mi je dodala da bi bilo najbolje da ja to korigiram kad budem imao vremena. (To kod nje u stvari, znači sutra.)

Uz sve to, imao sam još stotine sitnica koje sam usput obavio. I ljudi se pitaju kako to sve može biti sređeno bez stresa. E ovako: najvažnija stvar je da sve te obaveze dugo ne budu u glavi. Što su dulje u glavi, čovjek onda stalno misli na sve to i dobije osjećaj da je jako puno obaveza i tako se dovede u stresnu situaciju. Ja to radim drugačije. Jednostavno napišem na papir ili napravim listu u kompjuteru na kojoj su obaveze koje me čekaju. Onda napišem koje od tih stvari su važne, a koje  manje važne. Isto tako odredim koje stvari su jednostavne, a koje su komplicirane. Svaki put se iznenadim da imam dvije ili tri važne stvari i 5 do 6 jednostavnih. Tih 6 jednostavnih stvari sredim za sat vremena, a te dvije komplicirane stvari onda uzmem u obradu i s tim se zabavim malo duže. Sve u svemu, nema stresa i uopće ne moram o tome razmišljati. Čovjek se tako odtereti od problema i život postane puno jednostavniji.  

Interesanto je u svemu tome da kad središ  par takvih problema, uvijek se pojavi nešto novo. To je kao u onoj pjesmici mog idola Ljubivoja Ršumovica. Pjesmica se zove “Iza prvog ugla”. Napisat ću par stihova, a ostatak si pronađite na internetu:

Iza prvog ugla
neki đavo čuči
neka muka čeka
da čoveka muči.

Na životnom putu
pa iza krivine
čeka neka briga
da čoveka brine.

Tamo gde u travi
cveta ljutić žuti
čeka neka ljutnja
da čoveka ljuti.

Poanta je da kad se jedna muka riješi, dođe neka nova. I tako teče život u rješavanju problema. Kad riješimo problem, naš mozak stvori adrenalin koji nas u stvari napravi sretnim i nepobjedivim. Pitajte doktora Strižaka kakav učinak ima adrenalin. Navala adrenalina može povećati nase sposobnosti, čineći da se osjećamo nepobjedivo ali moramo pripaziti da ne postanemo ovisnici o adrenalinu jer to nije dobro.

By Marijan Jozić

Related Articles

Stay Connected

0FansLike
0FollowersFollow
0SubscribersSubscribe
- Advertisement -spot_img

Latest Articles