Autor: Marjan Gašljević
Pored onih sada već klasika sprdačine s XXI Sabora HDZ-a kao što su izjave s govornice kao, „dragi predsjedniče Milanoviću, …“ i „u mojoj će Županiji svi glasovi biti za Zorana, ..“ daleko je znakovitija činjenica koju stranački mediji (a to su skoro svi koji žive od državne sise) smetnuli s uma neke daleko znakovitije stvari koje žele provući ispod radara javnosti ali i stranačkih članova koji nisu bili tamo.
Naime, radije su gurnuli u prvi plan aferične Dujića i Soptu nego činjenicu da na Saboru nije bilo članova stranačke udruge Utemeljitelja HDZ-a.
Neki lokalni mediji pišu da je 1500 mjesta u dvorani u kojoj je Sabor održan, uz „demokratski“ način izbora 21 dužnosnika stranke od ponuđenih 21, popunjeno lokalnim HDZ-ovcima kao kulisom zajedništva i velike stranačke ljubavi. Ono, mimo tih domaćih, tumače bili su uglavnom mlađi karijeristi koji, u principu, nemaju veze s ideologijom Stranke već ih zanimaju samo sinekure do kojih se mogu dočepati jedino preko Stranke.
Općeniti, vrlo je lako ovo potvrditi ili demantirati ako pogledamo političke putove tih likova koji su, često, mijenjali stranke brže nego kurve gaće ili su se uflokili u stranački vlak tek kada je ovaj pouzdano vozio pobjedničkim kolosijekom. Na koncu, i sada kada pogledamo te kadrove koje vole zvati i „mladim lavovima“ jasno nam je da ti „lavovi“ vide samo “hranu“ na stranačkom panju.
To su, piše se, prepoznali i utemeljitelji HDZ-a i stariji kadrovi iz onih „izvornih“ vremena. Shvatili su da se Stranka udaljava od temeljne ideologije i kao magnet privalači bezprizorne karijeriste.
To je, svojevremeno, prepoznao i shvatio i Milijan Brkić i ekipa oko njega koji su, na koncu, „stradali“ radi svog viđenja, a mnogi utemeljitelji i oni „rani“, izvorni HDZ-ovci totalno marginalizirani posebno od kada je na čelo došao Plenković kojemu i samom odgovara opis tih „novih“ stranačkih lavova. Sjetimo se, i on je u Stranku došao 2011. kada ga je „primila“ Jadranka Kosor koju je izbacio iz Stranke prvom prilikom.
Većina od tih izvornih HDZ-ovaca koji su podnijeli teret osnivanja Stranke i njezina profiliranja i stavljanja u hrvatski politički vrh odjednom nisu dobri. Tako nekako i ako mnogo krvavije i Tito se riješio velikog broja svojih prvoboraca famoznom „Rezolucijom informbiroa“.
Za Brkićevom idejom krenuli su mnogi „stari“ HDZ-ovci vidjevši da ta „nova“ politika skreće daleko od tzv. „Tuđmanovog puta“, a odjednom su „pameti došli“ mnogi kadrovi otpadnici propalih stranaka ali i mlađahni jurišnici prepoznavši da im se je dočepati neke karijere jamči jedino stranačka iskaznica i beskonačna, bezrezervna poslušnost Vođi.
Ima li takva kadrovska politika budućnost to će se vidjeti ali sluti da baš i nema jer je sve manje stručnjaka, pa i priučenih, dok bujaju kadrovi s kupljenim diplomama i jedva pismeni o osnovi.
„Pa bumo videli!“ Kazali bi Zagorci.
