Autor: Marjan Gašljević
Nalazimo se u kolopletu političkih događanja koja bi, mogla, mijenjati Europu i Svijet. Ameri su izabrali Trumpa, pala Njemačka Vlada, summit u Mađarskoj, Sjevernokorejski vojnici na Rusko – Ukrajinskoj fronti umjesto da ratuju dočepali se interneta pa samo gledaju porniće, susjed nam Dodik u javnosti s crvenom šiltericom, …
Je da je sve to zanimljivo međutim u fokus javnosti upala je jedna svinja. Ništa, kazao bih, neobično. Vrijeme je kolinja. Ma ljudi, to ja zanimljivo nama starijima. Nama koji smo odrasli na čvarcima i svinjskom maščobom začinjenim žganjcima. Ovi mladi o tome nemaju pojma. Njima se, čak, nešto ne dopada ni banijska češnjovka dok su im krvavice fuj. O drugim „plodovima tavana“ naše mladosti oni nešto i ne znaju niti ih, bome, zanima. Schwartzvald šunka na akciji u nekom trgovačkom centru može proći i to samo u nuždi. I dok mi stari sanjamo o kolinjima i delicijama u kojima smo uživali tih dana i godinu poslije oni sanjaju Mc Donalds.
Kako kazah u fokus nam je ipak upala svinja. I to ne obična već prava pravcata „banijska šara“. Ta banijska šara nije izazvala pozornost zbog činjenice da je, kako govori i njezin naziv, ponikla i uzgajana na našem području. Da je ta vrsta svinje imala daleko kvalitetnije meso, makar i debelu slaninu, nego ikoja koju možemo danas pronaći u supermarketima. Koliko li bi nas starijih željeli komad slanine i šaku čvaraka od ove svinje.
Međutim, sve to nije bit interesa i priče. Bit je zašto se ta svinja naziva baš „banijska šara“. Koliko je to domoljubno i ispravno? Možda je baš to upravo razlog zašto je ta svinja bila pred izumiranjem da bi je u zadnji čas (pokušali) spasili neki optimisti puni uvjerenja da se radi o svinji od koje se dobija kvaliteta.
Rasprava “ne može biti Banija, to je srpski” dobar je primjer koliko nas je teror stava “postoji samo jedan ispravan način na koji se nešto može reći” doveo do paranoje.
Naziv Banovina u javnom se diskursu počeo forsirati tamo negdje 1992. Štoviše, poznati spot Gordana Lederera iz jeseni 1991. zove se “Banijska ratna praskozorja”.
Jezično gledano, nazivi područja pod čijom upravom tvore se u hrvatskom jeziku nastavcima -ovina/-evina (kraljevina, carevina, kneževina), -ija (županija, grofovija, biskupija, monarhija) i -stvo (vojvodstvo, kraljevstvo, carstvo). Štoviše, upravo nam primjeri dubleta kraljevstvo – kraljevina i carstvo – carevina ukazuju na to da su moguća oba naziva unutar istoga jezika.
Postoje sitne značenjske razlike (kraljevina je isključivo politički pojam, dok kraljevstvo može biti i u prenesenom značenju; no već kod carstva to nije slučaj, carevina je arhaizam, a carstvo se koristi i u političkom i u prenesenom značenju). Shodno tome, banovina je područje pod upravom bana, dok je banija arhaizam za banov posjed i danas isključivo za geografsku regiju. Slična stvar postoji i s područjem pod vlašću vojvode, što je vojvodstvo, dok je druga tvorba, Vojvodina, danas samo oznaka geografsko-političke cjeline.
Potonje nam dokazuje još jedan apsurd – Vojvodina se tvori upravo onim nastavkom koji je u slučaju Banovine označen kao hrvatski. Da stvar bude bolja, u srpskom jeziku se područje pod vlašću bana također zove banovina, što nam dokazuje naziv administrativnih jedinica Kraljevine (sic!) Jugoslavije. Na koncu statistikom upotrebe naziva, bez ulaženja u kontekst, otprilike je fifti – fifti.
Ma kako me, poslije napisanog, nazivali sanjam kako bih zagrizao komadić slanine banijske šare, šaku čvaraka, češnjovku, krvavicu (od banijske šare) i kiselo zelje (s banijskih polja), danku, šunku, vratinu, … I da, tko ne sanja taj nije za živjeti.
