Autor: Marjan Gašljević
Da li je Hrvatski Ustav kao najviši akt hrvatske državnosti zaslužio da se s njim i oko njega natežu svi koji ništa i nešto, eventualno, znače u Hrvatskoj danima i tjednima?
Naime, danas je okončana farsa oko izbora 10 sudaca Ustavnog suda oko kojih su se natezali i trgovali HDZ i SDP. Ostali politički čimbenici hrvatske političke scene bili su samo mirni promatrači ovog natezanja. Tu i tamo netko bi graknuo i idemo dalje. I sami su se odrekli svog političkog i društvenog postojanja pristajući na ovu trgovinu.
U nekom trenutku jučer na isteku mandata Suda netko je kazao da „neizbor sudaca je rušenje četvrtog stupa vlasti“. Inače, hrvatski Ustav poznaje i propisuje da se hrvatska državnost i demokracija temelji na triobi vlasti. Od kuda sad četvrta? A gdje je četvrta tu. Lako, može biti i peta (ova s kojom je trgovao Beroš i društvo?).
Osobno mi, kao pravnom laiku, nitko u ovoj frci i strci nije objasnio što bi bile posljedice te famozne „ustavne krize“ i što bi se, zbiljski, dešavalo da se suci ne izaberu tako da mi je ta „ustavna kriza“ ispala nešto kao Baba Roga. Strašne je. Možda je ima, a možda i nema. Možda otima djecu, a možda i ne.
Poučen iskustvima mnogih odluka Ustavnog suda osobno sam zaključio da je taj Sud vrlo sličan velikom trgovačkom centru. Uđeš u centar i uzimaš što te volja, što želiš ili što ti treba. Naravno, ako imaš para.
Ustav bi, na koncu to ispituju na svim Državnim ispitima, trebao biti jednostavan i nedvojbeno jasan. Kako onda desetine ustavnih „stručnjaka“ i najjednostavnije rečenice Ustava tumače na dijametralno suprotne načine? I ti stručnjaci su listom profesori Ustavnog prava hrvatskih sveučilišta, ustavni suci i cijeli sudbeni zbor. Od tuda i konstatacija „trgovačkog centra“.
A da je taj naš Ustav zamalo „trgovački centar“ govori i činjenica koju je potvrdio i sam Predsjednik Ustavnog suda da se je sastav Ustavnog suda sastao i održao sjednicu nekoliko sati prije isteka mandata i donio odluku da si, ako se ne izabere većina potrebna za konstituiranje Ustavnog suda, jednostavno, produže mandat.
Prilikom današnje prisege pred Predsjednikom isti je kazao da se „nada je je to samo trač“. Eto Predsjedniče, nije.
I na kraju oko te nesretne i prijeteće „Ustavne krize“ uspio sam doznati da je jedini i najveći problem u tom slučaju činjenica da novoizabrani Predsjednik Republike Hrvatske za 20-tak dana ne bi imao pred kim položiti prisegu.
E jebiga!
