Matko, moj za malo trinaest godišnji unuk posebno je zanimljiv lik. On uvijek i oduvijek ima svoj stav od kojeg teško odstupa ma koliko ga argumenti demantirali. Za razliku od sestre si Luce koja nepodopštine čini ad-hoc pa što i kako ispadne, on najprije osmisli nepodopštinu, izračuna da li mu se isplati počiniti je i, obavezno, smisli koga će okriviti za počinjeno. Posebno je zanimljivo njegovo ponašanje s novcem. Jednom mu kazah:
- Ti si Matko pravi mužan.
- Nisam ja pužan!
Ljutnu se on.
- Da li bi dao jaje za jaje?
Ne popuštam ja.
- Ne!
Rezolutan je Matko.
On uvijek ima svoje novce. Ti novci su donacije koje dobije i s njima raspolaže isključivo on. Taj novac troši isključivo po svom nahođenju, a kupnju odjeće, obuće i drugih potreba moraju financirati tata i mama jer je to njihova obaveza ma koliko on želio neku stvar bila mu potrebna ili ne.
Ljetos je, tako, driftao s biciklom, a otac mu reče da će uništiti guma i da mu one neće dati novac za nove. Tako je i bilo, gume su ubrzo uništene, a otac ga je odvezao da si kupi nove uz upozorenje da ponese svoj novčanik. Gume su na pultu treba platiti, a otac mu „ne trza“ samo pokaže na njegov novčanik. Platio je suznih očiju. Sutradan mu pred zgradom rekoh:
- Zadriftaj malo.
Samo me je odmjerio.
Sada pred blagdane stalno sam, njega i njegovu ekipu s kojom lamunja, upozoravao na opasnost pirotehnike i igre s pirotehnikom.
Nije pomoglo. Uspjeli su nagovoriti roditelje da odu s njima u kupnju vatrometa i drugih pirotehničkih đinđi. Matko je otac kazao da mu za pirotehniku ne da ni centa pa neka kupuje od svojih novaca uz ozbiljno upozorenje da će pirotehniku moći koristiti samo i isključivo pod njegovim nadzorom. Kupovao je Matko i na kraju ljutito platio nekih tridesetak eura iz svog novčanika uz obavezno gunđanje „kako ga roditelji ne razumiju“.
Silvestarska večer Sisak je okovala maglom. Gustom, tustom maglom. Matko i ekipa pod nadzorom su odlučili isprobati svoje rakete i vatromete.
Razočarenje je bilo potpuno, Usprkos upozorenjima odlučili su ispucati svoj arsenal. Od svega čuli su se samo praskovi da bi rakete svoje raskošno svjetlo prosule nevidljivo negdje u gustoj magli daleko od znatiželjnih pogleda.
- Ode mojih 30 eura.
Cvili Matko. Nitko ga od nas ne „razumije“. Sada kreće žicanje za oporavak budžeta, a, znam, „pužan će ostati pužan“ i svi će drugi biti krivi osim njega.
