Bio jednom jedan gusar. Došao je u restoran i sjeo za šank. Konobar mu natoči pivo i upita ga:
“Kako si izgubio nogu?”
Gusar mu odgovori:
“Plivao sam u blizini jednog otoka i naletio na morskog psa. Napao me i odgrizao mi nogu, pa sada imam ovu drvenu protezu.”
Konobar ga zatim upita:
“A što ti se dogodilo s rukom? Zašto nosiš kuku?”
Gusar mu ispriča:
“Napali smo neki brod koji smo htjeli opljačkati. Međutim, naši protivnici, slavna engleska mornarica, opalili su iz topa i slučajno me pogodili u ruku. Tako sam ostao bez šake.”
Konobar ga još jednom upita:
“A zašto imaš crnu poveznicu preko oka?”
Gusar uzdahne i odgovori:
“Pogledao sam prema gore jer je iznad broda letjelo nekoliko galebova. I onda mi se jedan galeb posrao u oko.”
Konobar se začudi pa kaže:
“Ali od galebovog izmeta se ne može izgubiti oko!”
Gusar klimne glavom i reče:
“Pa ne može! Ali to mi je bio prvi dan s kukom umjesto šake!”
Ova priča je o moru i brodovima. Priča o gusaru samo je anegdota da dođem u ritam za pisanje.
Dakle, Amerikanci su 1952. godine sagradili putnički brod veći od Titanika. Nazvali su ga SS United States. Oznaka “SS” znači steam ship, odnosno parobrod. Brod je bio 35 metara dulji od Titanika i četiri metra širi. Njegova dužina iznosila je 305 metara – stvarno veliki i luksuzni brod. Osim toga, bio je izuzetno brz pa je držao rekord (a drži ga i danas) kao najbrži brod koji je prešao Atlantski ocean.
Godine 1969. završio je svoju uspješnu karijeru. Podsjetimo se, Titanik je izdržao samo jedan tjedan. Sada leži na dnu Atlantika. SS United States je od 1969. do prošlog tjedna bio usidren u luci u Philadelphiji. Amerikanci su godinama imali planove da ga pretvore u hotel, muzej ili nešto drugo. Tijekom tih godina mijenjali su se vlasnici i udruženja, stalno smišljajući nove planove. Jedan od vlasnika jednostavno je rasprodao sav namještaj i stotine brodskih kabina. Na kraju je ostala samo zahrđala olupina.
Održavanje, popravak ili preuređenje broda sada bi koštalo stotine milijuna dolara, a nitko nije bio spreman to platiti. Što su na kraju odlučili?
Brod ovih dana “plovi” iz Philadelphije – zapravo ga tegljači vuku prema jugu, oko poluotoka Floride i dalje u Meksički zaljev. Taj zaljev se sada zove Američki zaljev. Za nekoliko dana bit će dotegljen u luku grada Mobile gdje ga neće odmah raskomadati, već će prvo izvaditi sve opasne materijale. Najviše se radi o azbestu, koji se tada koristio za izolaciju. Osim toga, tu su i drugi štetni materijali poput ulja, masti i plastike. Tek nakon što se brod očisti, krenut će na svoje posljednje putovanje. Tegljači će ga odvući 32 kilometra od obale Floride i potopiti na dubinu od 55 metara.
Naravno, Amerikanci pričaju bajke da će to biti korisno za morsku floru i faunu jer će olupina postati umjetni greben na kojem će rasti školjke. No, prava istina je da im je to jednostavno jeftinije nego da ga režu na komade. Ovako ga potapaju daleko od očiju javnosti, pa nitko više o njemu ne postavlja pitanja. Televizija će, naravno, snimati potapanje i zaraditi na reklamama.
Za kraj, spomenimo još jedan povijesni brod – Queen Mary, koji se nalazi u luci Long Beach u Kaliforniji. Taj brod je jedno vrijeme bio pretvoren u hotel, a ja sam ondje boravio nekoliko puta. Osjećaj je bio kao da si na krstarenju velikim brodom, samo što se ne mičeš iz luke. Ondje sam slučajno otkrio luksuzni bar. Svake večeri dolazile su starije koke iz okolice, u nadi da će upoznati muške goste restorana. Omjer je bio otprilike jedan muškarac na tri dame. Da sam se tamo ogriješio, moja holandska koka bi me ubila.
Queen Mary u luci stoji još od 1957. godine, a i jos uvijek je moguće rezervirati noćenje na brodu. No, izgleda da će ga snaći slična sudbina kao SS United States, jer propada zbog morske vode i lošeg održavanja.
Eto, svemu dođe kraj – pa tako i starim brodovima.
By Marijan Jozić
