Zadnjih nekoliko godina pojavilo se previše ljubitelja prirode. Neki su zaista zabrinuti za okoliš i opstanak neke male ptičice, ali ima puno više onih koji zaštitu okoliša i globalno zagrijavanje vide samo kao poslovni model. Takvima nije važno zaštititi prirodu na ispravan način, već im je glavni cilj nametnuti svoje mišljenje i pritom izvući neku korist preko grbače naroda.
Taj narod, bez obzira iz koje zemlje dolazi, previše je zaokupljen svojim problemima i obavezama da bi imao vremena promisliti što je ispravno, a što nije. Upravo zato se većina stvari zaboravi za dva tjedna. Dobar primjer je Elon Musk koji je na pozornici navodno salutirao na nacistički način. To je bio dovoljan razlog da ga politički protivnici u medijima proglase nacistom. Ta se priča razvlačila dva tjedna, a nakon toga više nitko o tome nije govorio. Prošla baka s kolačima. Gotovo je gotovo.
Još jedan primjer. U okolici Amsterdama izgrađena je velika tvornica za preradu otpada. Otpad iz Amsterdama i okolnih područja ondje se spaljuje na visokim temperaturama kako se ne bi stvarali otrovni plinovi iz plastike. Sav taj odpad filtrira se i obrađuje na najmoderniji način. I što se dogodilo? Ispostavilo se da tvornica radi s 50 % kapaciteta i ne ostvaruje dovoljno prihoda. Kako bi riješili taj problem, sklopili su ugovor s talijanskom mafijom iz Napulja. Sada Talijani svaki tjedan šalju vlak s 35 teretnih vagona punih otpada. Na taj su način riješili problem smeća u Napulju, a Nizozemci sada spaljuju otpad i pritom dodatno zarađuju.
Međutim, potrošnja struje za rad te tvornice značajno je porasla zbog čega termoelektrane u Nizozemskoj rade punim kapacitetom. Budući da nizozemske elektrane rade na ugljen, emitiraju velike količine CO₂ što je izazvalo skandal. Pod pritiskom zelenih aktivista odlučeno je da se svugdje gdje ima vjetra postavljaju vjetroturbine. Ali, naravno, ni to nije prošlo bez problema – ljudi se bune jer vjetroturbine proizvode vibracije i buku koja ih uznemirava. Osim toga, vjetroturbine ubijaju ptice što se ne sviđa ekološkim aktivistima.
U posljednje vrijeme vjetroturbine se postavljaju u moru, ali dalje od obale tako da su uglavnom izvan vidokruga. No, i tu se pojavio problem – vibracije tjeraju ribe, pa ribari ostaju bez ulova. Osim toga, Sjeverno more jedno je od prometnijih brodskih ruta pa se brodari žale,
I tu priči nije kraj. Umjesto vjetroturbina, postala je popularna gradnja solarnih farmi. A za solarne panele treba puno prostora. A gdje ima najviše slobodnog prostora? Oko amsterdamske zračne luke Schiphol. Cijelu travu oko pista prekrili su solarnim panelima i tako proizvode struju. Ali, kao i uvijek, kad nešto promijeniš u prirodi, dobiješ besplatno problem ili dva.
Jedan od problema je što se ptice vole gnijezditi ispod solarnih panela, pa su se namnožile i postale opasnost za avione. Drugi problem su piloti koji se žale jer solarni paneli reflektiraju sunčeve zrake i zasljepljuju ih u kritičnoj fazi leta – prilikom slijetanja. Ako bi došlo do nesreće zbog toga, svi bi se pitali: “Kako je moguće da su oni idioti iz Amsterdama postavili solarne panele na aerodrom?” Kako nitko nije razmišljao o takvim stvarima kad su tražili dozvolu za gradnju solarne farme? Možda je netko i razmišljao, ali je bio ušutkan argumentom: “Možda postoji rizik, ali šansa da se dogodi nesreća je 1 prema milijun.”
Sada se vode sudski sporovi između pilota i tvrtke koja upravlja solarnim panelima.
I što se može reći? Političari možda nisu neki pametnjakovići, ali znaju kako se stvari rade. Oni plate neki biro da istraži situaciju i napiše izvještaj koji im odgovara, tako da mogu reći: “Mi to ne znamo, ali pitali smo stručnjake koji su nam dali savjet.” I tako operu ruke od odgovornosti.
A kakav zaključak izvući? Pa, ništa drugo nego: Uzdaj se u se i u svoje kljuse. Neke stvari ne možeš promijeniti kao pojedinac. Šuti, radi svoj posao i drži se onoga: Psi laju, a karavane prolaze.
By Marijan Jozić
