Autor: Marjan Gašljević
Moje razmišljanje dan poslije
KHL Sisak sinoćnjom trećom pobjedom u finalu Prvenstva Hrvatske protiv zagrebačke KHL Mladost u ukupnom skoru od 35:4 pokazao je hokejašku superiornost u hrvatskom hokeju ali i svu bijedu i jad hrvatskog hokeja.
Nadasve volim svoj grad Sisak, sisačke sportaše i klubove, a posebno KHL Sisak. Ovom prilikom iskreno i od srca čestitam hokejašima KHL Sisak na predanom, profesionalnom pristupu do zadnje minute nedvojbeno dobivenog Prvenstva Hrvatske u hokeju na ledu koji gotovo u niti jednom trenutku nisu „zastali“ makar, znamo da su u gustom natjecateljskom rasporedu odigrali preko 60 utakmica putujući danima i noćima do destinacija odigravanja.
Znamo i da je naša momčad, pored nekoliko seniora, najmlađa momčad u AHL-u. Gledali smo i da ti dečki imaju izuzetan kolektivan duh što je jasno vidljivo da u igri nema niti najmanja doza sebičnosti jer se pak dodaje suigraču i u trenutku kada si i sam u ziceru.
Izgraditi takav duh i takvu momčad može samo netko tko vrhunski poznaje sport, osobnosti, odnose na terenu, svlačionici i izlasku.
Josh Siembida!
Josh je pokazao mnogo toga što bi trebali prepoznati, zapamtiti i zapisati. Kroz cijelu sezonu bilo je bezbroj prigovora, „kako malo siščana igra u momčadi“. Josh priznaje samo rad, rad i rad. U sportu nema života na staroj „slavi“. Rezultati dolaze iz dana u dan.
Da li je Josh trebao doći iz daleke Kanade da bi nam pokazao i dokazao da i Sisak ima momke koji mogu igrati na najvišoj razini? U finalnim utakmicama u momčad je uveo „klince“ od 15 do 16 godina. Sisačke „klince“ koji žive tu, stotinjak metara od Ledene. Borna, Stefano, Bana, Jura. Igrali su hrabro, ulazili u duele s igračima starijim i od njihovih očeva koji su prošli „sve“ u hokeju. Igrali su i pokazali da i Sisak ima „derane“. To je, a mene, jedna nova vrijednost i nadam se i vjerujem da će se s tom praksom nastaviti i u slijedećim generacijama jer imamo klince koji mogu i hoće. I oni, kao ova četvorica, treniraju dan na dan, odriču se noćnih izlazaka i drugog što čine njihovi vršnjaci koji su i ostat će samo obični derani. Stoga, zaplješćimo i tim dečkima kako im je pljeskala i puna Ledena kada su prvi put istrčali na led!
Priča o „strancima“ u Klubu je degutantna. Prodaju je ljudi koji ne vole ni Sisak, ni hokej, ni sport. Koji bi Sisak samo „dijelili“. Dostalek, Bronte i Briere igrači su koji su i igrom i načinom života pokazali i kazali da im se Sisak izuzetno dopada i da tu žele ostati. Mladići koji s njima dijele led i svlačionicu od njih imaju što naučiti kao i od „svojih“ seniora Puzića, Kanaeta, a i nešto mlađih Čanića, Dobrića i društva.
I dok su najzaslužniji za ovaj uspjeh pokušavali slaviti i ovjekovječiti se u tom trenutku zanimljivo je bilo za vidjeti uguravanje raznih egoističnih likova koji pokušavaju „ukrasti“ trenutke neke svoje „slave“ naslikavajući se uz one koji su stvarni dionici tog trenutka. Neka im.
Bez obzira na sve, na koncu ne mogu ne spomenuti i likove i prijenosa doigravanja PH. Sinoć sam imao osjećaj da komentator žarko želi sići na led i biti sedmi igrač Mladosti. Zabiti Sisku pod svaku cijenu. Da nije bilo slike gledatelj bi u prijenosu misli kako Mladost „rastura“ Sisak. Jadno. A mi to sve moramo platiti.
Još jednom od srca čestitam Joshu, igračima koji su odigrali ovu sezonu za pamćenje ali i svima u i oko Kluba koji su svojim doprinosom omogućili ovaj uspjeh. Naravno, hvala i vjernim navijačima koji su Klub pratili sve vrijeme. Ne zaboravimo, KHL Sisak je bio drugi po broju gledatelja u AHL.
zajednosmovitezovi#
