Na Baniji, ili Banovini, kako hoćete, jednog je klinca ugrizla zmija. Kažu da je bio poskok. To je malo čudno jer poskoci ne žive na Baniji. Poskoci žive u Dalmaciji, Primorju i Istri. Na Baniji žive riđovke. No ako štampa kaže poskok – onda je poskok. Radi se o otrovnoj zmiji, a zmije, otrovne i neotrovne, zakonom su zaštićene. To taj dječak od šest godina nije znao, a nije znala ni zmija. I dogodi se da ga ona ugrize pa napravi problem. Nadam se da će se za dječaka sve dobro završiti.
Taj događaj me podsjetio na situaciju koja mi se dogodila prije desetak godina. Ležao sam u borovoj hladovini na plaži u Valbandonu kod Pule. Moja golubica bila je u vodi sa susjedom. Ne smijem reći u vodi, da se ne zamjerim Istrijanima i Dalmošima, jer more nije voda, nego je – more. Dakle, moja golubica bezbrižno pliva u moru. Meni zazvoni telefon. Moj sin me zove iz Holandije i panično mi kaže da je njegovog brata ugrizla zmija i da me ne mogu dobiti na telefon.
Moj drugi sin je, naime, bio u Švedskoj. Ondje je, sa još dvojicom Holanđana, pješačio po brdima i dolinama. Tamo ga je ugrizla riđovka. Nazovem ja njega, ali ga ne dobijem na telefon. Onda nazovem njegovog pajdaša, koji mi kaže da je mog sina ugrizla zmija negdje u šumi, pola sata pješačenja do auta, a onda još pola sata vožnje do bolnice. Svi su sada u bolnici, a moj sin je na infuziji. Situacija je pod kontrolom.
Ja još tom dečku kažem:
– Priznaj da ste radili gluposti pa ga je zmija ugrizla!
I on mi prizna da su radili gluposti. Čak je i doktor rekao:
– Ha, opet jedan glupi turista sa zmijskim ugrizom. To se događa svaki tjedan u ljetno doba.
Dakle, situacija je ipak pod kontrolom. E sad to treba objasniti mojoj golubici. Odem ja tako do mola gdje je ona plivala pa je zovnem i kažem:
– Imam jednu dobru i jednu lošu vijest. Koju hoćeš da čuješ prvo?
Ona, kao veliki optimist, kaže:
– Prvo hoću lošu vijest!
A ja njoj:
– Tvog starijeg sina je ugrizla zmija otrovnica.
I odmah panika. Trči ona iz mora i viče:
– Ajde, spremaj se! Idemo u Švedsku, šta čekaš?!
Rekoh:
– Polako, polako. Dobra vijest je da je sve pod kontrolom i da je on u bolnici. Nazovi ga pa ćeš čuti kako je.
Na kraju je sve dobro prošlo. Ovdje na You Tubu možete vidjeti kakvu glupost su ti pametnjakovići napravili: Snakebite – Viper / Adder – Glaskogen Sweden 2012.
U Puli smo kupili majicu i dali napisati tekst: „Preživio sam ugriz zmije“. Moj stariji sin se opametio i više se ne igra sa zmijama. A tu majicu nikad nije ni obukao.
Sad da se vratim situaciji u Hrvatskoj, gdje su zmije zaštićene. Pa zaštićene su i u drugim zemljama. U novinama i u komentarima vodi se cijela diskusija o ubijanju i neubijanju zmija. Zmijoljupci su, naravno, sredili da su zmije zaštićene po zakonu. Međutim, dogodi se da ljudi beru šparoge ili masline i da uopće ne vide zmija pa ako joj se približe ili ako joj stanu na rep – ona ih ugrize. Dogodi se i da se zmija uvuče u kuću, pa se ljudi boje da je ubiju ili izbace iz kuće jer se boje kazne. I što sad?
Amerikanci imaju proceduru koju zovu 3-S. To znači Shoot – Shovel – Shut up. U prijevodu: Pucaj – Zakopaj – Zašuti. Ameri tu proceduru koriste da bi zaštitili domaće životinje od zmija, kojota i drugih opasnih životinja koje su zaštićene. Ne brinu se oni hoće li dobiti kaznu ako ubiju zvečarku. Jednostavno je – „ukokaju“, zakopaju i o tome više ne pričaju. Meni je dolazio jedan inženjer iz Teksasa pa mi pričao kako ide u šetnju po svom imanju. Za pojasom nosi dvije lovačke puške sa skraćenim cijevima (shotgun), pa kad vidi zvečarku ili neku drugu zmiju, odmah je ukoka jer nikad se ne zna gdje bi je opet mogao sresti. Njegova deviza je: “Izbroji noge. Ako ima više od 4 ubijte ga. Ako ima manje od dvije ubijte ga. Ako gmiže, puzi ili puže: ubijte ga!” Dakle tako misle Ameri iz Texasa. Ja ovo ne pišem da bih čitatelje upućivao da krše zakon. Ovo pišem tek toliko da znate kakve se stvari događaju u svijetu.
Još se sjećam da sam u Glini, u našem dvorištu dva puta vidio zmiju. Bio sam još jako mali, ali ta trauma mi je još u sjećanju. Nisam zmijoljubac – i za mene je najbolja zmija ona koja živi daleko u šumi. Neka ide svojim putem. Ili još bolje – ona koja uopće ne živi. Zmija nije uopće neka plemenita životinja. Sjetite se samo one iz zemaljskog raja koja je Evi uvalila jabuku.
By Marijan Jozić
