Novinar: Antun Petračić
Izvor podataka: Putopisni portal Moje razglednice i mještani
-Gdje ste rođeni? pita službenica pacijenticu za pregled u bolnici. -U Hrvatskom Selu, prije 70 godina! -Dobro, u hrvatskom selu, a kako se zove, gdje je? -Pa u Hrvatskom Selu, kraj Topuskog!- odgovara zatečena, iznenađena stranka.
Ovakav razgovor nije jedini ni prvi doživljen u javnoj komunikaciji. Gospođa je doista rođena u Hrvatskom Selu, (s velikim slovom S), u jedinom selu takvog službenog imena u Hrvatskoj. Nalazi se u Sisačko-moslavačkoj županiji, na rubu Banovine i Korduna, u općini Topusko.
Topusko je u nizini, a okolo je zlatna ogrlica spleta hrvatskih sela: Velika Vranovina, Bjelavinja, Ponikvari, Gređani i Hrvatsko Selo. Ono je lijepo selo, lijepog imena u kojem je stanovništvo u potpunosti hrvatsko – kazat će domaći Hrvaćani. Žive na 116 metara nadmorske visine, u 8,6 km2 površine.
Postoji zapis od 18. srpnja 1699. godine o naseljavanju toga mjesta, pa je ove zadnje subote u lipnju 2025. Danom sela i blagdanom sv. Ivana Krstitelja proslavljena 326. obljetnica.
Prema popisu iz 1857. Hrvatsko Selo imalo je 692 stanovnika, a 1910. najviše, čak 1050, uglavnom zemljoradnika, najviše siromašnih i srednje imućnih seljaka. 1931. živjelo je 1036 stanovnika, 1948. godine 997 ljudi, 1991.godine 550 osoba, 2001. njih 333 u 119 obiteljskih kućanstava, a popisom 2021. evidentirano je 249 stalno nastanjenih Hrvaćana.
Njihov glavni godišnji praznik-blagdan slavljen je svečanom misom na otvorenom uz kapelicu sv. Ivana Krstitelja i zajedničkim okupljanjem domaćina i gostiju u velikom i lijepo održavanom društvenom domu i ispred njega u toploj ljetnoj noći.
Misno slavlje s vlastitom glazbenom pratnjom na gitari vodio je župnik u Gvozdu fra Marko Hrgota, uz župnika u Topuskom fra Antu Pervana i propovijedi trajnog đakona Vjekoslava Uvalića iz Petrinje.
Na večernjem okupljanju Hrvaćana prvi put je javno istupio v.d. predsjednika VMO Kristijan Kralj, a predsjednik Organizacijskog odbora ovogodišnje proslave Ivan Medved zahvalio dosadašnjem dugogodišnjem predsjedniku Marku Soničkom, te pozvao sumještane na daljnje vjerno očuvanje identiteta s više od tri stoljeća postojanja i održivog imena Hrvatskog Sela.
Načelnik Općine Topusko Ivica Kuzmić, rodom upravo iz ovog sela, izvijestio je o ulaganju više desetaka milijuna eura u projekte, programe i planove unapređenja lječilišnog zdravstva, kao glavne grane razvoja i napretka ovog kraja, uz širenje infrastrukture i komunalnih usluga u Općini i samom Hrvatskom Selu. Potvrdu ovakvih namjera iznio je i Stipo Šapina, ravnatelj Županijske uprave za ceste, kao izaslanik Sisačko-moslavačkog župana Ivana Celjaka
Do Hrvatskog Sela iz središta Općine Topusko, pokraj parkirališta vanjskih ljetnih bazena nepresušne podzemne vode, župne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije, uz Srednju školu i nogometno igralište, glavni pravac dolaska je kilometar duga cesta nazvana Đon. Najnovije je prometnica proširena s asfaltiranom pješačko-biciklističkom stazom. S obje strane asfalta raširilo se raslinje i mladi šumarci, a kada bi premotali vrijeme unazad vidjeli bi kako ovdje krave bezbrižno pasu travu i dobro znana lica kose sijeno….
Povijest Opatovine Topusko i samog Hrvatskog Sela ponešto je nejasna jer je 1493. Topusko palo u ruke Turaka koji su harali po svim okolnim selima i poljima. Napravili su dar-mar povijesnih razmjera. Po oslobođenju od Turaka, posjed je pripao zagrebačkom biskupu, a 1784. utjelovljeno u Vojnu krajinu.
Vjeruje se da je većina stanovnika Hrvatskog Sela doselila oko 1700. godine s područja Turopolja i Vukomeričkih gorica, ali su se doseljavali i Uskoci-Hrvati iz Bosne. Nailazi se i na zanimljiv podatak da je Hrvatsko Selo bilo otok jezične kajkavske ikavštine u moru štokavštine.
Ovdje su česta prezimena Kuzmić, Kapac, Trdina, Išek, Kireta, Žugaj, Medved, Likarević, Jelković, Rukavina, Škrinjarić, Klarić, Sonički, Kramarić, Kovačević, Markulin, Rožanković, Vukinovac, Ivančić, Maljevac, Palčić, Longer, Biljan, Butina, Zgurić, Brodarac, Kralj i drugi.
Prema podacima Acta Croatica, Kramarići su navodno porijeklom iz Gline, bili su poznati trgovci, došli iz Poljske, a 1614. u Linzu dobili plemstvo. Ivančići su uglavnom porijeklom iz Gorskog kotara, a neki iz grada Buzeta. (U Hrvatskoj živi oko 3400 Ivančića u 1400 domaćinstava, a najmanje 83 obitelji s ovim prezimenom iselilo je iz Hrvatske). Kuzmići su porijeklom iz okolice Novog Marofa, Klarići iz okolice Benkovca i Novog Vinodolskog, Markulini iz okolice Jastrebarskog, a Likarevići, inače dosta rijetko prezime, su Hrvati iz okolice Gline.
Mještani pamte: Oko starog mlina na rijeci Glini vrtio se društveni javni život. Iako su seljani uglavnom dolazili mljeti žito, prirodna brana zadržavala je vodu prije mlina i služila kao kupalište za djecu, ali i kao javno pralište. Žene su robu nosile do rijeke Gline gdje bi je ručno prale.
Struja je u selo stigla 1960-ih godina i umjesto dotadašnjih petrolejki zauvijek promijenila život. U stajama usred noći zasijalo je sunce, prvi televizori izazivali su uzbuđenje, sa strujom su došli i “trodnevni električni pilići”, a selo se podijelilo oko njihove kvalitete.
Žito se želo srpom, a trava i otava kosili, u rano jutro zajedno se išlo na polja i u livade. Posao je kroz priče, šale i pjesme prolazio lakše i brže.
Stigao je i prvi kombajn, veliki stroj kojim se vršilo žito. Ali, kombajn nije imao dušu, onu istinsku seosku. Žuljevitu ruku koja brusi i čvrsto drži kosu, vrijednu ruku domaćice koja veže snopove i druženje uz pjesmu…Više ništa u selu nije bilo isto…
Hrvatsko Selo imalo je svoju 4-godišnju osnovnu školu, s prvom učiteljicom Ankicom Kuzmić i njenom kćerkom Brankom Ivančić te Josipom Komlinovićem i Božicom Pojić. Sadašnji Lovački dom na mjestu je nekadašnjeg električnog mlina, postojao je i Zavičajni muzej, djelovalo Kulturno-umjetničko društvo Rudar, organizirano i naveliko eksploatirala se sirovina iz seoskog kamenoloma. Sada je Društveni dom središnji seoski objekt uređen, održavan, opremljen i zajednički korišten.
Kroz prošlost je Hrvatsko Selo trpjelo u zapostavljenosti, nemaru, nebrizi i ratovima, posebno teško stradalo u Domovinskom ratu, ali sada ima izgrađenu najvažniju asfaltiranu prometnu infrastrukturu, uvedenu vodoopskrbu, sigurnu telefonsku vezu, djelomičnu kanalizaciju… Neprekidno se unapređuje i poboljšava ukupni život, ovdašnji hrvatski kraj i u njem Hrvatsko Selo, više nisu izostavljeni ni isključeni. Na tome se ove subote zahvalilo molitvom uz kip zaštitnika sv. Ivana Krstitelja i zajedničkoj večeri domaćih i pristigle im rodbine, prijatelja i inih gostiju…
