Autor: Aleksandar Olujić
Hrvatski sabor je danas, 15. prosinca 2025., po hitnom postupku donio Zakon o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada kojim se osigurava regulatorna osnova za izgradnju odlagališta otpada iz NE Krško, domaćih bolnica i industrije. Preferentna (i jedina) lokacija tog odlagališta je bivša vojarna Čerkezovac na Trgovskoj gori u blizini Dvora.
Zakon je u Saboru podržalo 77 zastupnika, njih 21 je bilo protiv, a čak 36 je bilo „neodlučnih“.
Znate onu staru izreku koja veli da ako ne znaš kako početi neko obraćanje ili govor, onda je najbolje započeti s nekakvom šalom. Ja ću, pak, umjesto šalom naše druženje početi jednom pričom:
U neka davna vremena, u jednom selu živio je mladić koji je bio iz imućne obitelji. Roditelji su mu rano umrli, a on je kao sin jedinac bio nasljednik cijelog imetka. Imao je (da citiram Balaševića) konje vrane po livadi razigrane, sat sa zlatnim lancem i salaše, ali… Mladi bogataš imao je jedan veliki problem, tjelesnu manu u vidu velike grbe koju nije mogao sakriti, zbog čega ga ni jedna cura nije htjela ni pogledati. Kao bogati momak zreo za ženidbu on je pokušao novcem privući neku djevojku da se uda za njega, ali bez uspjeha. Pokušao je naći neku preko provodadžija i plaćao im velike sume novca, no džaba jer su čak i najsiromašnije djevojke, koje su oni dovodili izdaleka, bježale glavom bez obzira kad su ga vidjele. Kako je vrijeme prolazilo on je postao očajan. Ne samo da je morao trpjeti ruganja zbog grbe već i sramotu da nikako ne može naći ženu i bio je svjestan kako mu se podsmjehuje cijelo selo. Nije više odlazio ni u krčmu kako ne bi trpio poniženje i u svom očaju već je počeo razmišljati o samoubojstvu. Jedne večeri ne mogavši spavati lutao je po selu i našao se nekako na groblju. Hodajući među grobovima naletio je na jednu prikazu. Pogledavši malo bolje shvatio je da ispred njega stoji vrag.
„Što ti radiš ovdje sam samcat?“ – upita ga vrag.
„Šećem sam jer sam nesretan. Bogat sam, svega imam i zdravlje me služi. Ali čemu sve to kad nikako ne mogu naći djevojku koja bi se htjela udati za mene“, veli mladić.
„A, šta ti je to na leđima?“ – upita vrag.
„Grba“, odvrati ovaj.
„Daj to ovamo“, reče vrag, mahne rukom, ukloni mu grbu s leđa i netragom nestane.
Mladi bogataš nije mogao vjerovati svojoj sreći. Ne samo da je preživio susret s vragom već mu je ovaj uklonio grbu. Sav sretan odjurio je odmah u gostionicu, došao za šank i pozvao rundu za sve.
„Častim jer više nisam grbavac!“ – uzviknuo je.
Potom je uz piće znatiželjnicima ispričao kako je lutao po groblju i sreo vraga pa mu se požalio kako ne može naći ženu a vrag mu je uzeo grbu i on će sada taj čas naći ženu.
Priču je iz prikrajka slušao jedan drugi mladić. Ovaj od malih nogu je bio siroče bez oca i majke. Potucao se po selu, radeći najgore poslove da preživi, obučen u dronjke koje bi mu dali. Nije imao ni prijatelja a kamoli djevojku iako je i on bio stasao za ženidbu. Slušajući priču mladog bogatuna kako je riješio svoj problem odlučio je da i on pokuša tako riješiti svoj. Sljedeću večer otišao je na groblje i stao nestrpljivo šetkati među grobovima. Oko ponoći evo ti vraga.
„Što ti radiš ovdje sam samcat?“ – upita sirotana.
„Ja sam sirotinja. Nemam kuću ni zemlju, niti novaca. Nemam nigdje nikoga, ni cure ni prijatelja…“ – počne on objašnjavati vragu.
„Evo ti ovo“, nato će vrag i stavi mu grbu na leđa!
Koji je poučak ove priče? Pa, mogao bi se, sukladno onoj narodnoj izreci, reći da i Bog i vrag kad seru, seru na veću hrpu.
A, u Dvoru na Uni se upravo jedan od njih dvojice dobro posrao, na vama je da odgovorite koji.
PS
Za kraj još samo jedna sitnica za razmišljanje u vezi Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u kojem će se (tako tvrde) zbrinjavati isključivo naš dio nisko i srednje radioaktivnog otpada iz NE Krško, institucionalni radioaktivni otpad te onaj iz iskorištenih izvora u Republici Hrvatskoj – dakle naš, domaći otpad.
Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, čl. 53.: „Zabranjuje se uvoz radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, a koji nisu nastali u Republici Hrvatskoj, osim ako nije drukčije propisano međunarodnim ugovorima.“
