NEMAN
Otok – snaga – panula
Ulov – kriška valova
Trepere mi prsa kad kroz guste trepavice ne vidim more. Drhtim, jer mi fali soli, jer ne plivam, jer nemam zamah, jer mi nestaju škrge, jer nisam više riba.
Doziva me obzor dok suncu prilazim – opčinjena linijom razdvajanja svjetova. Struja me vodi. Ne postoji predaja. Toplina na obrazima. Gustoća u svim smjerovima. Gdje trud ne stoji, nego vapi dotaknuti dno, dotaknuti površinu. Bačena je zadnja udica.
Zovu me stijene i oštre obrve planina, duge tamne kose morskog posejdonija. Zoveš me ti, iskonski nagonu, koji samo majka priroda može iz mene ispoljiti.
Intuicija je mudrosti okrjepa. Odbačen zanat puno prije AI-a. Hrabra brada, strma stijena puna divljeg lovora. Neman morskog kolotura.
Vrati se kući svojoj
Vanda Borelli Vranski
