Autor: Marjan Gašljević
Sretnem neki dan poznanika, kolegu relativno „svježeg” penzića i bacimo priču. Standardnu umirovljeničku priču otvorimo propitivanjem zdravstvenog stanja. Boli lijevo, boli desno. Boli lumbalno, boli cervikalno. I sve tako nekako da bi zaključili da je to sve u skladu s godinama i, u konačnici, izdržljivo.
Slijedeća tema je mirovina. I kaže on meni tako: „Eto, imam skoro 800 eura mirovine pa mi i ostane neki euro da si mogu priuštiti neka sitna zadovoljstva. Odem, tako, povremeno na utakmicu podržati našeg lokalnog drugoligaša, a i hokej mi je mio.”
Razišli se mi uz želje da nam zdravlje, kakvo – takvo, ostane na prihvatljivoj razini, a i da mirovina, koliko – toliko, poraste pa da si priuštimo još „luksuza”.
Odklimasmo svaki na svoju stranu, a ja se bacim na promišljanje o tih 800 eura. Ovih dana, jesi li uključio televizor „ubode” te ona umna reklama. „jel to povoljno”, ili „alles ima …”, najudarnija tema je odlazak Primorca i Vujičića ne nove europske funkcije. U stvari to za nas penziće i nije vijest, vijest je njihova plaća koju će primati. Na Primorčevo mjesto koji će, usput, primati skoro 30 000 eura mjesečne plaće, dolazi Ćorić na skromnu ministarsku plaću od 7400 eura. I tako, dužnosnik po dužnosnik, plaća po plaća, dođe mi da šutnem mačku koja mi se prepriječila na putu. Što je jadna mačka kriva, pomislim, što je ovaj moj penzić sretan s 800 eura plaće i živi u svom nekom luksuzu. Podragam mačku ispričavajući joj se na podloj primisli.
Stvarno, kada bi pitali te Primorce, Vujičiće, Ćoriće i svee one čije su fotelje u Saboru svakodnevno prazne, „da li su zadovoljni sa svojom plaćom”, sumnjam da bi ikoje spomenulo da mu preostane i za neko zadovoljstvo.
U stvari, mislim si, da mi netko „pukne” 30 tisuća na račun u dan kada „sjeda” mirovina kako bih se ponio. Da li bi, kao onaj u „Crti”, počeo pizditi jer je to malo? Stvarno, što bih učinio s tom lovom posebno znajući da će i idući mjesec „sjesti” isto toliko? Da li bih, kao onaj Veselica, zatražio o Socijale da mi plati antistres program?
Na koncu, dakle, zaključim da ću se s tih 800 eura i dalje razmetati, priuštiti si neka zadovoljstva i sve to bez stresa, a ovi likovi s 10, 30, 150 tisuća eura mjesečno neka zoblju tablete za stres i neka se muče i pate promišljajući kako bi im tek teško i mučno bilo da mjesečno primaju kao, recimo, Messi ili Ronaldo?
