Autor: Marijan Jozić
Već tri dana obilazim dva sajma – jedan u Rotterdamu, a drugi u Amsterdamu. Oba su posvećena pomorskom transportu i novim tehnologijama.
Moram priznati da me sajam u Amsterdamu pomalo razočarao. Posjećenost je bila slaba, a gotovo svi izlagači reklamirali su baterije velikog kapaciteta koje se ugrađuju u brodove. Ne radi se o velikim prekooceanskim brodovima, nego o manjim plovilima i trajektima.
Sve upućuje na to da će u budućnosti većina trajekata ploviti na električni pogon. U Skandinaviji je taj trend već uvelike zaživio pa ondje danas gotovo da i nema novih trajekata na dizelski pogon. Prije ili kasnije taj će trend stići i u Hrvatsku.
Zanimljivo je da se gotovo sve te velike baterije proizvode u Kini. Na sajmu sam razgovarao s jednim kinezom iz Los Angelesa koji mi je ispričao zanimljivu priču. Kaže da kineski proizvođači danas teško prodaju baterije u Sjedinjenim Američkim Državama zbog visokih carina koje je uveo Donald Trump. No Kinezi su pronašli način kako zaobići taj problem.
Dio proizvodnje preselili su u Indoneziju. Baterije se proizvedu u Kini, zatim se kao poluproizvod prevezu u Indoneziju, gdje dobiju oznaku “Made in Indonesia”, a potom se izvoze u Ameriku. Na taj način izbjegavaju visoke carine i ostaju konkurentni na američkom tržištu. Moram priznati da su pokazali veliku snalažljivost i poduzetnost.
Osim brojnih proizvođača baterija, na sajmu je bilo i nekoliko proizvođača vanbrodskih motora – naravno, električnih. I taj se dio nautike razvija u dobrom smjeru. Električni motori jednostavniji su, imaju znatno manje pokretnih dijelova, zahtijevaju manje održavanja i gotovo su nečujni.
Vjerujem da će tijekom sljedećih godina poznate marke poput Tomosa, Yamahe i Honde sve više ustupati mjesto električnim pogonima. Umjesto spremnika za gorivo, na brodici će biti baterija koju će trebati redovito puniti.
Tu dolazimo do novog izazova. Uz obalu će trebati izgraditi velik broj punionica. Ideja je jednostavna – brodica pristane uz obalu, priključi se na punjač i dok kapetan popije pivo (otprilike pola sata) nastavlja plovidbu s napunjenom baterijom.
Ali tada se otvara još važnije pitanje. Hoće li električna mreža moći podnijeti toliku potrošnju?
Električnu energiju već danas trebaju industrija, kućanstva, električni automobili, električni bicikli, a uskoro će je trebati i sve veći broj brodova. Gdje ćemo proizvesti svu tu silnu struju?
Čini mi se da se o tome još uvijek premalo govori. Solarne elektrane i vjetroelektrane važan su dio rješenja, ali ovise o vremenskim prilikama – proizvode energiju samo kada ima sunca ili vjetra. Zato mnogi stručnjaci smatraju da je nuklearna energija jedini stabilan izvor električne energije koji može osigurati velike količine struje tijekom cijele godine.
No, to je već jedna sasvim druga priča.
