Autor: Marijan Jozić
Već šest mjeseci moja Golubica prigovara da sam škrt i da neću promijeniti frižider.
A nije da nije imala argumente.
U kuhinji imamo veliki ugradjeni frižider marke Miele. U Nizozemskoj se za Miele podrazumijeva da je to sam vrh kvalitete. Punih petnaest godina radio je besprijekorno. Međutim, posljednjih mjeseci počeo je stvarati led na stražnjoj stijenci pa je sve slabije hladio.
Na kraju popustim. Kupim novi, marke Siemens. Razmišljam: napravili ga Nijemci, valjda ne može biti loš.
Dostava je bila zakazana za dva dana, pa sam odmah demontirao stari Miele iz kuhinjskog ormara i iznio ga pred kuću. Dogovor je bio da ga odvezu kada dovezu novi.
Dva dana kasnije stiže majstor s kamionom. Istovari novi, utovari moj stari, meni još uvijek dragi Miele, i ode.
Kako sam po struci zrakoplovac, navikao sam se držati procedura. Ako u uputama piše pet sati mirovanja prije uključivanja, onda će biti baš pet sati. Ne četiri i pol, ne pet i petnaest.
Nakon toga slijedi ugradnja. Sve mora biti savršeno vodoravno. Provjeriti da zrak može slobodno strujati ispod frižidera, iza njega pa prema vrhu kuhinjskog ormara. Izmjeriti razmake, pričvrstiti vrata kuhinjskog elementa na vrata frižidera…
Sve je napravljeno školski.
Došao je veliki trenutak.
Uključujem frižider.
Svjetlo se upali. Čujem kompresor kako radi. Pomislim: to je to.
Ali nakon nekoliko sati shvatim da unutra nije ništa hladnije.
Ne hladi.
Potrošio novac, odradio montažu kao po priručniku, a frižider – mrtav hladan. Zapravo, topao, jer hladan nije bio.
Pokušam situaciju okrenuti na šalu pa pitam Golubicu:
– Kad ugasim svjetlo u dnevnom boravku, znaš li kamo ono ode?
Gleda me zbunjeno.
– Ne znam.
– Pogledaj u frižider.
Moram priznati da je vrlo malo nedostajalo da mi objasni zakon očuvanja energije jednim dobrim udarcem po glavi.
Čekali smo dva dana.
Možda proradi. Možda se mora naviknuti na novo radno mjesto ?
Možda…
Ništa.
Na kraju nazovem trgovinu. Javlja se, naravno, računalo.
“Za reklamacije pritisnite broj 3.”
Pritisnem 3.
Računalo mi ljubazno objasni da reklamaciju pošaljem e-mailom.
Pošaljem e-mail.
Na moje iznenađenje odgovore vrlo brzo.
“U subotu dolazimo s novim frižiderom.”
I opet cijela procedura.
Izvaditi neispravni frižider iz kuhinjskog ormara.
Izgurati ga pred kuću.
Dočekati dostavu.
Ugraditi novi.
Ponovno sve izmjeriti.
Ponovno spojiti.
I onda…
EUREKA!
Radi!
Hladi!
Napokon.
Golubica je sretna, a to je, budimo iskreni, najvažnije.
Tako smo usred ljeta čak sedam dana živjeli bez glavnog frižidera. Srećom, u garaži imamo mali rezervni u kojem sam mogao držati hladno pivo. Jer čovjek ožedni čekajući da dostave novi frižider.
Ali čekati sedam dana na hladno pivo… e, to je već ozbiljna stvar.
