Autor: Marijan Jozić
Prije više od trideset godina radio sam u KLM Engineeringu. U to vrijeme nosio sam naočale s dioptrijom -1. Očni liječnik rekao mi je da sam dobro prošao jer će se s godinama vid mijenjati pa će dioptrija polako ići od minusa prema plusu. Tako je i bilo.
No, ova priča nije o naočalama. Ona je o mladosti. O, mladosti moja!
Tada sam nosio brkove, baš kao i moj otac Đuro, urar iz Gline. Imao sam običaj s vremena na vrijeme obrijati ih, a onda uživati u komentarima kako sam se odjednom pomladio barem deset godina.
Jednog jutra obrijao sam brkove i otišao na posao. Stajao sam pred liftom u zgradi kada je iza ugla naišao moj šef. Pun energije, nasmiješio se i rekao:
– Hej, Marijane, imaš li to nove naočale?
Svašta sam očekivao, ali baš to nisam.
– Ma nisu naočale, šefe. Skinuo sam brkove.
A onda je uslijedilo novo iznenađenje.
– Nisam ni znao da si imao brkove!
Očito je primijetio da se nešto promijenilo na mom licu, ali nije imao pojma što. Tako je to kada ljudi žele pokazati da prate svoje suradnike, a zapravo ih i ne gledaju dovoljno pažljivo.
Ta mi je anegdota ostala u lijepom sjećanju jer, na neki način, govori nešto o ljudskoj prirodi.
Prije nekoliko tjedana pronašao sam stare fotografije na kojima imam bradu. Svakih nekoliko godina dođe mi želja da je pustim, fotografiram se i onda je odmah obrijem. Tako sam tijekom pedesetak godina stvorio zanimljivu malu kolekciju fotografija na kojima se vidi kako vrijeme neumoljivo radi svoj posao.
Nedavno sam ponovno pustio bradu, tek toliko da vidim kako mi danas stoji. Gusta je jednako kao prije trideset godina, ali boja više nije ista. Nekad je bila crna, a danas gotovo sasvim bijela.
Kad se pogledam u ogledalo, pomislim da bih je mogao pustiti do kraja godine pa glumiti svetog Nikolu ili Djeda Božićnjaka. Valjda bih se trebao posavjetovati s doktorom Strizakom da mi objasni kako brada tijekom godina promijeni boju od crne do bijele.
Moja Golubica, međutim, ne može me smisliti s bradom. Bila je presretna kada sam je napokon obrijao. Susjedi su me najprije zadirkivali da želim izgledati kao George Clooney. A kad je brada nestala, ponovno su krenuli oni dobro poznati komentari:
– O, izgledaš barem deset godina mlađe!
Eto, barem zbog toga vrijedi pustiti bradu četiri ili pet tjedana, a onda je obrijati i uživati u komplimentima.
Samo mi je drago da su ovoga puta primijetili kako sam imao bradu i da sam je obrijao. Za razliku od onog mog šefa koji je bio uvjeren da sam jednostavno kupio nove naočale. Moram priznati da je nestanak kose ipak mnogo dramatičniji od promjene boje brade. No ni to me previše ne brine. Dapače, u posljednjih dvadeset i pet godina uštedio sam barem dvadesetak eura jer više ne trebam sušilo za kosu. Istina, znam da bi mi moja Golubica rado posudila svoje. Eto, ona je jednostavno takav tip. Ne bi mi ni naplatila upotrebu svog fana.
