Autor: Aleksandar Olujić
Zahvaljujući ideji mr. Alekse Kocijana, 11. rujna 2002. godine uzduž prometnice koja okružuje RSC Jarun, nazvane po našem čuvenom veslaču i olimpijskom pobjedniku Matiji Ljubeku, postavljeni su panoi na kojima se nalaze fotografije naših proslavljenih sportaša uz tekst, s jedne strane na hrvatskom a s druge na engleskom jeziku, koji govori o njihovim sportskim uspjesima. Projekt je nazvan Aleja Velikana hrvatskog sporta.
Najprije je postavljeno 20 panoa, no projekt nije stao samo na tome. Budući se Hrvatska, hvala Bogu, diči popriličnim brojem sportaša koji su diljem svijeta pronijeli ime naše domovine, uz prvih 20 postavljani su i novi panoi, tako da ih danas ima ukupno 139 i na njima se nalazi 200-tinjak imena hrvatskih sportaša.
Kako su godine prolazile vremenski uvjeti su činili svoje i panoe je trebalo obnavljati što je posljednji put napravljeno u studenom prošle godine, kada su isti skinuti da bi u siječnju ove godine ponovo bili postavljeni na svoja mjesta.
Na prvu sve lijepo i krasno. Jedna zaista hvale vrijedna inicijativa koju su, vjerujem, svi podržali.
Ali…
Prošle sam subote nakratko svratio na Jarun. U kratkoj šetnji između dva ulaza (od Hrgovića do Ulice Hrvatskog Sokola) nešto mi je zapelo za oko: na panou ispod slike Janice Kostelić nalazi se svega par redaka teksta:
JANICA KOSTELIĆ
(Zagreb, 5.1.1981.), skijašica. Pobjednica je Svjetskog kupa 2001. godine. Na Zimskim olimpijskim igrama 2002. osvojila je zlatne medalje u kombinaciji, slalomu i veleslalomu, a srebrnu medalju u veleslalomu.
To je sve! Nema spomena o dvije medalje koje je osvojila na ZOI u Torinu (zlatnu u kombinaciji i srebrnu u superveleslalomu), ni riječi o osvajanju zlatnih medalja na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu 2003. (slalom i kombinacija) i Bormiu 2005. (slalom, spust i kombinacija). Nije navedeno da je Janica 2001. uz ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu uzela mali kristalni globus u slalomu i kombinaciji, da je 2003. i 2006. također odnijela ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu i pobrala male kristalne globuse u slalomu i kombinaciji, dok je 2005. uzela „samo“ mali kristalni globus u kombinaciji!
Slično je, ako ne i gore, prošao Ivica Kostelić kome kao „zasluge“ navode da je bio višestruku državni prvak u slalomu i veleslalomu te da je u Svjetskom skijaškom kupu 2002. osvojio mali kristalni globus u slalomu. Propustili su navesti njegove četiri srebrne olimpijske medalje, po jedno zlato, broncu i srebro na Svjetskim prvenstvima, da je 2011. godine bio ukupni pobjednik Svjetskog skijaškog kupa i osvajač malog kristalnog globusa u slalomu i super kombinaciji, kao i osvajač malog kristalnog globusa u super kombinaciji 2012. i 2013. godine.
Ima tu i drugih „bisera“, te tako jednom Mati Parlovu navode samo datum rođenja, a nigdje nema podatka da je naš slavni boksač preminuo 27. srpnja 2008. godine.
A da se može drugačije vidljivo je na panoima posvećenima na pr. našem proslavljenom vaterpolistu Perici Bukiću, klizačici Sandi Dubravčić ili Zvoni Bobanu, koje ovdje navodim kao pozitivne primjere.
Činjenica je da su panoi posvećeni Janici, Ivici i Mati postavljeni među prvima, stoga na njima tada nisu mogli biti navedeni njihovi kasniji uspjesi niti podatak o smrti velikog boksača jer je on u tom trenutku bio živ. Ali to se ne može uzeti kao opravdanje za očite propuste koji su napravljeni prilikom realizacije ovog projekta jer su panoi u nekoliko navrata, a posljednji puta početkom ove godine, obnavljani i iznova postavljani. Očito da nikome nije palo na pamet provjeriti podatke koji se na njima nalaze i po potrebi ih osvježiti. A, zaista me čudi da baš nitko iz Hrvatskog olimpijskog odbora i ustanove Upravljanje sportskim objektima Grada Zagreba, koji zajedno vode čitav projekt, nije uočio kako ispod slike, uz Sandru Elkasević, najveće hrvatske sportašice svih vremena ima samo tri retka teksta u kojem nisu navedene ni sve njene olimpijske medalje, niti one sa svjetskih prvenstava, a kamoli ostali uspjesi!!! Pa valjda su se barem jednom prošetali Alejom, a takvo što doslovno bode oči!
Sportskim velikanima, a osvajačima odličja pogotovo, na prijemima i u javnosti nakon njihovih uspjeha mnogi često tepaju kao cvijeću hrvatskog sporta. No, ovako zahvaljujući nečijem javašluku ispada da „ni med cvetjem ni pravice“!
