14.1 C
Petrinja
Thursday, April 16, 2026
spot_img

Dabrova priča

Autor: Marjan Gašljević

U posljednjih nekoliko dana i mjeseci hrvatsku javnost okupira neobična, višeznačna priča. Dabrova priča.

Ostalo mi je u sjećanju kada su  1996. godine u šumu Žuticu naseljavali dabrove koji su, do tada, u Hrvatskom prirodnom okolišu jednostavno nestali. Dabar, zna se, nema prirodnog neprijatelja osim čovjeka radi kojeg je, u stvari, i nestao iz prirode.

Zna se i da je dabarska družina u Češkoj sagradila jednu branu u samo dva dana. Branu na tom mjestu država je planirala i prigodno „gradila” tridesetak godina i da ne dođoše dabrovi i danas bi vjerojatno bila samo u prigodnim pričama lokalnih političara.

Dakle, ti dabrovi u Žutici vjerojatno nisu naseljeni da izgrade neku branu jer političari s tog područja nikada nisu narodu obećavali neku branu, a za nju nije bilo ni potrebe.

Tridesetak godina poslije dabrovi su okupirali Središnju Hrvatsku. Buše, ruše, ruju, grade i pregrađuju. Mjestimično su se građanima, praktički, popeli na vrh glave takvi radišni.

Slično nekako na hrvatskoj političkoj sceni pojavio se i Dabro. Sa svojim sudruzima buši, ruši, ruje, pregrađuje. U stvari ne. On samo pjeva. I da, povremeno pripuca.

Dabro, u stvari, takav kakav jest samo je, bile to maškare kako on to kaže, ili ne otvorio je album hrvatskih političkih licemjera. Dabro, sitna ribica kakav jest, samo ponavlja ono što su na sličan način ali puno uljuđenije s hrpom metafora i lijepih pridjeva kazali mnogi prije njega. Ti mnogi su, za razliku od njega, velike hrvatske ribe. Dabri je njegov izričaj uzet za zlo za razliku od izričaja ovih drugih ribetina – kapitalaca.

U cijeloj priči mi se nekako čini da se može povući znak jednakosti oko Dabre i dabra. I Dabro i njegova družba dovedeni su u hrvatsku političku šumu da bi bili korisni. Pokazalo se, međutim, da su oni slični onim češkim dabrovima pa su, možda, prebrzo sagradili nasip i natjerali vodu do nosa.

U bezbrojnim pokušajima opravdavanja i difamiranja Dabre čulo se zbilja svašta. Mene osobno najviše je ubola rečenica notornog Ćipe, Dabrina stranačkog sudruga koji se je, gle čuda, pokazao mrvicu pametnijim od kolege pa nije zapjevao neku pjesmu koja bi ga mogla, možda, koštati sjedalice u Saboru. Ćipe je, naime, u jednom svom umnom govoru zatražio da se, „četvorici heroja ispriča”, tamo netko. Ćipe je dakle preuzeo pravo odrediti da je on i trojica njegovih frendova „heroj” i posebna, dodatna vrsta „domoljuba” kojima treba ne znam što? I sam, kao višegodišnji branitelj s prve crte, citirao bih slavnog generala Pattona; „Kažite nam koliko košta vaše domoljublje da vas isplatimo i tada stjeramo u tri p. m.!”

Mislim da su Ćipe i njegovi iskoristili neukog Dabru „navukavši” ga na ovu glupost koju je napravio i koju uporno, glupo brani, nešto kao i obrana dostojanstva branitelja plinskim bocama u Savskoj; „ … borimo se za one koji su branili Hrvatsku 1940. i 1991. Zabranimo zvijezdu, ZDS i sve insignije i događanja koje ukazuju na totalitarne režime.” Da ga jebeš Dabro ako si s tim mislio izvući se neće moći. Netko te je opet zajebao.

Desetina problema koji terete pretovarena leđa hrvatskih građana gurnuta su na margine. Nema se vremena raspravljati o siromaštvu umirovljenika. O inflaciji koja guši građane. O redovima čekanja u hrvatskim bolnicama. O prevari s inkluzivnim dodatkom. O zakonskom puštanju na nemilost djece invalida. Na koncu i o aktualnoj mega farmi za uzgoj i klanje pilića na području SMŽ koja će, prema mišljenju stručnjaka, ekstremno zagaditi ovo područje. Je da bi taj projekt zaposlio cca 3000 radnika na tom području. Kojih radnika? Radnika najnižih kvalifikacija kojih nema. I svi se prave grbavi. „Nema dozvole za izgradnju.” Javlja se gradonačelnik. Nema, možda, što ne znači da je sutra neće biti. Nevjerojatno, o tom se projektu priča već tri godine i da je „blagoslovljen” iz samog državnog vrha. I, čudo, nitko o tome ništa ne zna. Slučajno je u mjestima gdje se predviđa izgradnja sagrađeno na desetka zgrada, liče mi na piličarnike, u kojima će, hm, boraviti stradalnici potresa od prije 6 godina. Ma da, i na Filipinima, Nepalu, …. česti su potresi.

A dabrovi buše, ruše, glođu, …. i ne, nisu opasni. Osim ako?

Related Articles

Stay Connected

0FansLike
0FollowersFollow
0SubscribersSubscribe
- Advertisement -spot_img

Latest Articles