Jahači Apokalipse

Rat!

Strašna riječ u kojoj su sadržana sva zla ovog svijeta. Kratka poput smrtonosnog rafala, bljeska eksplozije i uboda noža. U nju su stale sve suze majki, žena i djece, sve neuslišane molitve žrtvi, sva sela i gradovi razoreni bombama, sve kolone izbjeglica. Riječ je to što žeđa krvlju, jaucima, plačem i hrani se plamenom spaljenih domova.

Kuga!

Na njen spomen ledi se krv u žilama. Utvara koja se skriva u svima: u bližnjima i neznanima, jakima i nejakima, prijateljima i neprijateljima. Avet nevidljiva do samog kraja koja vreba iz prikrajka poput guje ljutice i ujeda neprimjetno otrovnim zubima. Tijelo polako malaksava pokušavajući se boriti s nevidljivim zlom, snaga izdaje, a hladan grob vuče k sebi. Uvijek iznova nas pohodi, zamotana u druga imena, u druge oblike, ali istih, podmuklih namjera.

Glad!

Glad je iskonski strah što me je gledao očima moje bake, skriven u ostavi iskakao je iz zadnje vreće brašna, posljednjeg pakovanja soli, u kutu stisnute kante masti. Onaj isti koji je sjedio na djedovim plećima dok je hitao u mlin po nove vreće brašna i trgovinu zbog paketa soli, šećera, ulja… A, mi djeca smo se onda smijali tome. Mi, ondašnja djeca koja danas pustoše police u potrazi za brašnom, kvascem, uljem…

Smrt!

Šutljivi crni bezdan što guta duše. Bez osjećaja, bez milosti, bez nade. Kosac kraljeva i prosjaka, princeza i pralja. Onaj koji gasi svijeću.

***

Četiri spodobe što idu rukom pod ruku. Simboli najvećih zala koje čovjek čovjeku čini. A ovaj nikako da nauči i uvijek iznova otvara im širom vrata, misleći kako će njega poštedjeti jer je on onaj odabrani.

O ljudska oholosti, od tebe je veća samo ljudska glupost!

Autor: Aleksandar Olujić