25 C
Petrinja
Saturday, June 15, 2024
spot_img

Subotnja šetnja Slovenijom II. dio – Ljubljana

Objavljeno: 21 svibnja, 2023

Autorica: Tatjana Šaler-Olujić

Bled smo ostavili iza sebe i nakon kraće vožnje, nekih 45 minuta, evo nas u Ljubljani. Autobus prolazi kroz tunel i ostavlja nas kod Lutkovnog gledališča (Kazališta lutaka) da bi nas potom naša vodičica povela u kratak obilazak grada.

Ovo je moj prvi posjet glavnom gradu Slovenije i žao mi je što će biti kratak, svega par sati, stoga sam unaprijed bila svjesna da ću morati puno toga preskočiti.

No prije obilaska grada, mislim da bi bilo dobro reći nešto o Ljubljani.

Legenda i povijest

Prema legendi prvi „stanovnik“ Ljubljane je bio Jazon koji je, nakon što je sa svojim Argonautima ukrao zlatno runo, brodom preko Crnog mora, Dunava i Save dospio do Ljubljanice te plovio njome do izvora. Njihova plovidba završila je u močvarnom kraju u kome je obitavao zmaj. Jazon se sukobio s njime i ubio neman. On i njegovi pajdaši, kaže legenda, prezimili su u ovom kraju da bi u proljeće rastavili brod u dijelove i kopnom nastavili svoj put prema Italiji i Jadranskom moru, a zmaj ne samo da je dospio u legendu već je postao i simbol grada.

Foto: Neda Galijaš

Za razliku od legende za koju ne postoje nikakvi materijalni dokazi, arheološki nalazi pokazuju kako je ovaj kraj bio naseljen već u pretpovijesno doba. Najstariji nalazi pronađeni u Ljubljanskom barju datiraju iz starijeg kamenog doba, a otkriveni su ostaci sojeničkih naselja iz mlađeg kamenog, bakrenog i brončanog doba. Nakon ovih prastanovnika ljubljansku kotlinu naseljavaju Iliri, potom Kelti, da bi u drugoj polovini 1. st. pr.n.e. taj kraj osvojili Rimljani koji oko 14. godine n.e. na prostoru Ljubljane grade utvrđeni vojni logor. Naselje je nazvano Emona (Colonia Iulia Aemona) i u slijedećim stoljećima ne samo da je imalo značajnu ulogu u ratnim zbivanjima već se razvilo u grad s popločanim ulicama, javnim vodovodom i kanalizacijon, centralnim grijanjem u pojedinim objektima i oko 5.000 stanovnika.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva dolaze teška vremena. Grad je najprije poharao Atila sa svojim Hunima, potom su tuda prohujali Zapadni Goti i Langobardi. U 9. stoljeću dolazi pod franačku vlast, da bi 1220. dobio gradske povlastice i postao glavni grad Kranjske države. 1278. grad prelazi u posjed Habsburgovaca koji ga nazivaju Laibach i dodjeljuju mu ukupno 39 raznih privilegija. Ljubljana će pod vlašću Habsburgovaca ostati sve do kraja I. svjetskog rata. Ostatak je manje-više poznat: za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bila je središte Drinske banovine, u bivšoj državi glavni grad SR Slovenije, a od 1991. glavni grad samostalne Slovenije.

O porijeklu imena Ljubljana ima više teorija: jedni misle da dolazi od imena staroslavenskog boga Laburusa, drugi da potječe od latinskog izraza aluviana što znači rijeka koja plavi, treći da dolazi od njemačkog Laubach što bi trebalo značiti mlaki potok, a ima i onih koji misle da porijeklo imena treba tražiti u izrazu ljubljena – odnosno ljubav.

Ljubljana je, kao i Bled, stradala u potresima, najprije u onom iz 1511. nakon kojeg je obnavljana, a naročito u potresu 1895. poslije kojeg su mnoge zgrade ponovo građene iz temelja, stoga je arhitektura grada mješavina raznih stilova. Tako se u centru nalaze građevine poput zgrade Magistrata koja je sagrađena u 15 stoljeću da bi u 18. bila obnovljena u baroknom stilu, kao i barokna župna crkva Presvetog Trojstva iz 18. st. i katedrala sv. Nikolaja sagrađena 1706., zatim Kranjski državni dvorac u kojem je od 1919. smješten Rektorat Univerziteta u Ljubljani – u renesansnom stilu koncipirana zgrada koja je nakon potresa iz 1895. sagrađena na mjestu gdje je još u 15. stoljeću nalazila kuća kneževog namjesnika. Tu je i zgrada Slovenske filharmonije s neorenesansnim pročeljem, Urbančeva kuća u secesijskom stilu, Robbova ili Fontana triju kranjskih rijeka iz 1751. godine, jedno od najvrjednijih djela secesije Zmajski most…

Plečnikova Ljubljana

Nijedan obilazak Ljubljane ne može proći bez spominjanja Plečnikove Ljubljane. Slovenski arhitekt Jože Plečnik (1872. – 1957.) imao je presudan utjecaj na izgled kakav Ljubljana ima danas. On je u postojeći gradski prostor integrirao nove sadržaje provodeći u djelo viziju Ljubljane kao grada koji udovoljava modernim potrebama svojih stanovnika.

Plečnik je kao arhitekt djelovao u Beču, Pragu, Ljubljani te na području Jugoslavije. Među mnogobrojnim njegovim djelima u Ljubljani ističu se zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice, uređenje obale Ljubljanice, gdje se osobito ističe Tromostovje i Čevljarski (Postolarski) most, Središnja gradska tržnica, Ljetno kazalište Križanka, stadion iza Bežigrada, kompleks mrtvačnica na groblju Žale, crkva Sv. Mihovila na Barju, uređenje parka Tivoli…

Plečnikova Ljubljana upisana je na popis Svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a.

Grajski grič i Ljubljanski grad

Usred Ljubljane nalazi se brdo (Grajski grič) na kojem se ugnijezdio srednjovjekovni dvorac – Ljubljanski grad. Dvorac se spominje još u 12. stoljeću kao sjedište koruških vojvoda iz obitelji Spanheim. Tijekom stoljeća Ljubljanski grad je dograđivan i proširivan, ali je u 18. i 19 st., zbog gubitka svoje važnosti kao vojnog objekta, zapušten te je jedno vrijeme služio i kao zatvor. 1905. Ljubljana je otkupila dvorac, a krajem ’60. prošlog stoljeća počela je temeljita obnova koja će trajati 35 godina.

Danas se u dvorcu nalazi stalna muzejska postava slovenske povijesti, Muzej lutaka, Kapela sv. Jurja, Kaznionica, Grajska vinoteka koja nudi isključivo slovenska vina, dva restorana od kojih je jedan smješten u kuli dvorca, kafić ali i Jazz Club. Tu se nalazi i Razgledni stolp, odnosno toranj s kojeg puca pogled na Ljubljanu i okolicu. Ljubljanski grad je omiljena pozornica na kojoj se odvijaju koncerti, plesne večeri, ljetna kina i mnogi drugi kulturni i zabavni sadržaji. Na njega se možete popeti pješice ili vrlo lijepo izvedenom uspinjačom. Cijena jednosmjerne vožnje uspinjačom iznosi 3,30 eura za odrasle i 2,30 za djecu, studente i umirovljenike, dok povratna karta stoji 6 eura za odrasle i 4,50 za djecu, studente i umirovljenike. Prednost vožnje uspinjačom je to što se iz nje pruža lijep pogled na grad.

Dvorac nije jedini sadržaj na Grajskom griču. Odmah do njega je Dvorski park sa 60 metara dubokim bunarom iz rimskog doba, na koji je montiran drveni kotač kojeg su dva zarobljenika pokretala vlastitom težinom. Tu su i Plečnikove šance, ostaci gradskih fortifikacija koje je Plečnik pretvorio u šetalište, zatim spomenik seljačkim bunama u vidu pet metara visoke brončane skulpture kipara Stojana Batiča, kao i Dvorski vinograd s 1050 čokota loze na južnoj strani Griča.

Zmajski most

Doći u Ljubljanu i ne vidjeti Zmajski most to je kao doći u Rim i ne vidjeti Papu, budući on predstavlja jedan od najljepših primjera secesijske arhitekture. Na mjestu gdje stoji Zmajski most nekad se nalazio drveni Mesarski most koji je teško oštećen u potresu 1895. godine. Umjesto njega je 1901. sagrađen novi most kao prva željezno-betonska konstrukcija u gradu i jedan od prvih takvih mostova u Europi. Projektirao ga je prof. Josef Melan, a za njegov izgled zaslužan je arhitekt Jurij Zaninović (inače rođeni Splićanin). Bilo je predviđeno da ga krase krilati lavovi, no umjesto njih postavljene su skulpture zmajeva. U početku je nazvan Jubilarni most (Jubiläumsbrücke), u čast 40-godišnjice vladavine cara Franje Josipa I. (1848. – 1888.), no brzo je prevladala uporaba imena po ukrasu koji ga resi, tako da su ga svi počeli zvati onako kako se i danas zove: Zmajski most.

Zmajski most, foto: Neda Galijaš

Tromostovje

Nedaleko Zmajskog mosta nalazi se ništa manje impresivan kompleks od tri mosta: Tromostovje. Na mjestu Tromostovja je već u srednjem vijeku bio sagrađen drveni Stari most, kasnije nazvan Donji (Spodnjimost koji je stradao u požaru 1657. pa je na istom mjestu ponovo sagrađen drugi drveni most, kog su prozvali  Novi most. Isti je radi dotrajalosti 1842. zamijenjen drugim, ovaj puta kamenim, Špitalskim mostom, koji je po nadvojvodi Franji Karlu Josipu Austrijskom zvan i Francov most.

Veliki potres 1895. nije naškodio mostu pa je bilo planirano povećanje njegovog kapaciteta, ali taj je projekt zaživio tek nakon I. svjetskog rata. Projekt je povjeren Plečniku koji je odlučio zadržati postojeći i dodati mu sa svake strane jedan dodatni most namijenjen pješacima. Odstranio je postojeću kovanu ogradu i sva tri mosta opremio kamenom balustradom na koju je postavio svjetiljke. Plečnik je bočne mostove opremio stepenicama koje vode na terase uz Ljubljanicu na kojima je dao posaditi jablane. Sve do 1958. preko srednjeg mosta išla je tramvajska pruga, a poslije toga gradske autobusne linije. 2007. godine Tromostovje je zatvoreno za promet motornih vozila.

Tromostovje, foto: Tatjana Šaler-Olujić

Prešernov trg

Tromostovje izbija na glavni ljubljanski trg koji nosi ime velikog slovenskog pjesnika Francea Prešerna. Na mjestu današnjeg trga u srednjem vijeku bilo je raskrižje na kojem je pred gradskim vratima cvjetala trgovina. U 17. stoljeću na tom mjestu nastao je manji trg, da bi nakon uklanjanja gradskih zidina u 19 st. tu bio uređen prostor nazvan Marijin trg, prema crkvi Navještenja Marijina. Zajedno s rušenjem drvenog i gradnjom kamenog mosta porušene su stare trgovačke nastambe i sazidane nove. No, u potresu 1895. bilo je porušeno i oštećeno dosta starih kuća. Stoga su najprije sagrađene nove i obnovljene stare zgrade u baroknom i secesijskom stilu, a 1905. podignut je spomenik Prešernu. Današnji izgled trg je dobio zahvaljujući projektu Edvarda Ravnikara iz 1987. godine kojim je u središtu trga ucrtan krug čija je veličina usklađena s gabaritima mosta. Od svih zgrada oko trga najviše se ističe prekrasna barokna crkva Navještenja Marijina, koju obično zovu Franciskanska (Franjevačka) crkva, pored koje je samostan sa znamenitom knjižnicom.

Tomostovje i Franciskanska crkva u pozadini, foto: Tatjana Šaler-Olujić

Na trgu najveću pažnju posjetitelja zasigurno privlači spomenik najvećem slovenskom pjesniku Franceu Prešernu. Spomenik je djelo akademskog kipara Ivana Zajca, autora skulpture i arhitekta Maksa Fabianija prema čijoj je ideji napravljen postament i koji je odredio njegovu lokaciju. Spomenik je 1905. postavljen na svoje mjesto ispred neorenesansne Mayerove palače, odnosno zgrade Centralne ljekarne. Na visokom granitnom postamentu postavljena je stijena u čijem podnožju stoji brončana figura pjesnika s knjigom u ruci, dok muza pjesništva nad njegovom glavom drži lovorovu grančicu. Na postamentu se nalaze dva reljefa s prikazom scena iz Prešernovih pjesama Krst pri Savici i Ribič. Spomenik je prilikom postavljanja izazvao sablazan dijela javnosti zbog oskudno obučenog lika muze na njemu te je ljubljanski nadbiskup Jeglič zahtijevao od gradonačelnika Hribara da se spomenik ukloni ispred crkve.

Poznata je priča o Prešernovoj ljubavi prema Juliji Primicovoj. Iako mu je ljubav ostala neuzvraćena Juliji je posvetio Sonetni vijenac, u kojem je posljednja pjesma, Magistrale, pisana u akrostihu koji sadrži Julijino ime i prezime. I Julija je dobila svoje mjesto u Ljubljani. Na pročelju kuće u  Wolfoj ulici koja izbija na Prešernov trg 1990. je postavljen reljef s njenim likom i kažu kako veliki pjesnik sad može stalno gledati u nju. Zanimljivo kako se nitko nije sjetio postaviti bistu Ane Jelovšek s kojom je pjesnik imao troje vanbračne djece.

Nažalost, vrijeme našeg posjeta Ljubljani brzo je iscurilo i valjalo se uputiti na dogovoreno mjesto sastanka s ostatkom društva. Žao mi je što nisam stigla zakačiti lokot na Mesarskom mostu, posjetiti Nacionalnu galeriju, prošetati parkom TivoliStarim trgom

U nadi da ću uskoro imati priliku nadoknaditi propušteno, opraštam se od Ljubljane stihovima pjesme Šuštarski most koju je pjevala Majda Sepe:

Čez Šuštarski most, čez Šuštarski most,
levo na Mestni trg, desno na Stari trg,
po spomine, po mladost čez Šuštarski most.

Valja još jednom pogladiti klokana po njušci i reći:

Na svidenje Ljubljana!

Related Articles

Stay Connected

0FansLike
0FollowersFollow
0SubscribersSubscribe
- Advertisement -spot_img

Latest Articles