Bojan Glavašević napisao otvoreno pismo Andreju Plenkoviću. Isto prenosimo u cijelosti.
PS-Portal
[OTVORENO PISMO ANDREJU PLENKOVIĆU]
Nekad poštovani Andreju Plenkoviću,
svakodnevno gledam kako se koprcaš u vlastitim proturječnostima, kako se nerviraš i znojiš pred kamerama, dok pokušavaš pomiriti nepomirljivo, i vjerojatno se pitaš isto ono što se svakodnevno pita i ostatak Hrvatske – gdje je nestao onaj umjereno konzervativni europarlamentarac koji je došao na čelo HDZ-a prije osam godina?
Kad se ujutro pogledaš u ogledalo, prepoznaješ li se i dalje? Ili se zatekneš kako gledaš u oči nekog drugog čovjeka, kojemu je korupcija postala prihvatljiva, koji se grčevito želi držati za vlast, pa makar morao sklopiti partnerstvo sa svojim dojučerašnjim zakletim političkim neprijateljima, koji svakodnevno smisle novi način da te ponize? Gdje je kraj ambiciji i želji za moći tog čovjeka koji te ujutro gleda s druge strane zrcala?
Ambiciju si uvijek imao, ali jesi li doista spreman pristati na svaku cijenu koju ti nameću ljudi o kojima nikada nisi imao ništa dobro za reći, i o kojima misliš mnogo gore nego što bi se ikada usudio reći javno, samo da se dokopaš neizvjesne prilike za neki posao izvan Hrvatske? Svakodnevno se žališ da nisi u Hrvatskoj dovoljno cijenjen i prepoznat, a u Briselu te, kao, cijene i hvale. Izmišljaš neprijatelje, unutarnje i vanjske, kako bi samome sebi opravdao zašto u Zagrebu nisi obožavan kao Briselu. Sve, samo da si ne bi morao priznati kako nisi uspio promijeniti HDZ, nego da je HDZ promijenio tebe. Uvijek je lakše pronaći krivca u drugome nego u sebi.
Ali ti jesi kriv, Andreju Plenkoviću. Kriv si za sustavno urušavanje demokratskih institucija i osigurača, kriv si što si branio i opravdavao lopove iz svoje stranke, čak i kad je bilo evidentno neobranjivo, kriv si što si vodio rat protiv novinara i slobodnih medija, kriv si što si sve koji se ne slažu s tvojim potezima optuživao da su izdajnici i neprijatelji Hrvatske, kriv si što si, naprosto, izdao sve ono iza čega si stajao prije osam godina, kada si za ruku doveden da budeš predsjednik HDZ-a.
Kriv si i što si izdao sebe. I zato sada, kada nemaš izbora nego sklopiti vlast s najcrnjom desnicom ako želiš ostati na vlasti, svakodnevno imaš lošije karte u rukama. Svakodnevno trpiš poniženja od ljudi iz vlastite stranke, koji su, u očima Domovinskog pokreta, za razliku od tebe “pravi” desničari i “bolji” Hrvati. Svakodnevno čitaš naslove u medijima koji govore o tvojoj slabosti, o tvojoj nervozi i o tvom odlasku i iz Banskih dvora, i iz središnjice HDZ-a, i iz Hrvatske. I znaš da je sve to istina.
Osim toga, gdje je nestala ona tvoja priča da želiš i “HDZ i Hrvatsku usidriti na desnom centru, kako je i zamislio Franjo Tuđman”? Jer s Domovinskim pokretom možeš složiti samo najdesniju većinu i vladu u povijesti Hrvatske. Tamo ima ljudi koje bi Tuđman nazvao “crnokošuljašima”, za koje je jasno rekao da ne mogu biti temelj naše demokracije. Pobogu, pa ti si sam za Domovinski pokret rekao da obučavaju ljude da pucaju na Banske dvore a sad s njima želiš sklopiti većinu! Baš si razočarao, Andreju Plenkoviću. Ono o čemu je Karamarko mogao samo sanjati, ti se upravo spremaš pretvoriti u hrvatsku stvarnost. To, i još gore od toga.
Što se dogodilo s tvojim europskim vrijednostima? U kojem trenutku si ih gurnuo ispod tepiha kako ne bi smetale ambiciji i želji za vlašću?
Vodiš Hrvatsku putem koji ide isključivo prema nacionalizmu, podjelama, mržnji, napadima na novinare i medije, prema svemu onome čega se ova zemlja odrekla i u Domovinskom ratu i u procesu pristupanja Europskoj uniji, procesu u kojemu si i ti imao važnu ulogu. To je nešto što voliš naglasiti.
Hrvatsku vodiš i prema siromaštvu. Nisi pobijedio inflaciju, inflacija je pobijedila tebe. Nisi osigurao radna mjesta, ljudi su otišli. Pa si uvezao strane radnike koji rade za crkavicu i ruše plaće našim ljudima. Naši ljudi, pogotovo oni u većim gradovima, moraju dati preko 60% plaće za iznajmljeni krov nad glavom i birati između plaćanja računa i kruha na stolu. Mladi ostaju u roditeljskom domu najduže u cijeloj EU, jer tko si može priuštiti platiti kvadrat stana 3000 EUR ili više? Prođi kroz oglase ponekad. Mogao bi se iznenaditi onime što vidiš. 99% štednje u bankama je u rukama 1% najbogatijih. Je li to u skladu s tvojim konceptom kršćanske solidarnosti? Je li konačno došlo vrijeme da pogledaš kako stvari doista stoje nakon osam godina tvog premijerovanja? Ili ćeš se radije uljuljkati u PR-ovsku fatamorganu koju ti serviraju oni koji ovise o tvojoj pažnji i odobravanju? To je, zapravo, retoričko pitanje. U posljednjih osam godina imao si priliku, mogućnost i vrijeme napraviti ozbiljne strukturne promjene i u HDZu i u Hrvatskoj. Umjesto toga, tvoj izbor je bio i ostao – površna i površinska politika i PR izmaglica.
Na kraju, ti ćeš vjerojatno otići u Brisel, ili gdje već, i ostaviti iza sebe i kritičare, i “zle” medije i novinare, i opoziciju koja ti ne čestita i ne divi ti se, i stranačke kolege koje ti konstantno kopaju jamu u želji da te smijene, i siromaštvo, i sve koji od tebe nešto iskaju i traže. Ostavit ćeš iza sebe i Domovinski pokret i koalicije od kojih te boli glava. Sretan ti put. Odabrao si onaj lakši, bar za tebe. Nekome je domovina ondje gdje je dobro.
Moj izbor će uvijek biti Hrvatska. Takva kakva jest, sa svim dobrim i lošim. Druge domovine nemam i ne želim. Kao i uvijek, bit će nas koji ćemo popravljati HDZovu štetu, i svakodnevno raditi da Hrvatsku učinimo boljim mjestom za sve njene ljude.
Sretan put, Andrej Plenković.