Autor: Marjan Gašljević
Sport je za mene, bio on profesionalan, amaterski ili samo rekreativan, životna filozofija. Sport je, bez obziru na razinu intenziteta, prvenstveno „ulaznica“ u zdrav način života. Pored dobrobiti koje sport pruža ljudskom tijelu mislim da je velika stvar sporta što je on društvena aktivnost kroz koju se živi empatija te uči biti tolerantan i u pobjedi i u porazu. Stručnjaci preporučaju bavljenje sportom djeci obzirom da se kroz sportske aktivnosti, pored zdravog razvoja, uči radu, redu i poštivanju osoba i protokola. Uči se i kako dostojanstveno i primjereno proslaviti pobjedu ali i podnijeti poraz. Na žalost sve ovo „vole“ pokvariti roditelji neumjerenim i neprimjerenim forsiranjem svojih malih „šampiona“ kroz omalovažavanje njihovih suigrača, ali i pritiscima na trenere. Sve sam to proživio, a posebno me „ubija“ kada roditelji s tribina daju naputke svojoj malo zvijezdi u vidu: „Udri ga! Slomi ga!“ Kao da to drugo dijete nema roditelje ili nekog tko ga istinski voli. Poslije prvog šuta lopte ti ih već vide u Barci ili Realu prepunih džepova novca.
Sisak volimo, s pravom?, zvati „Grad sporta“. Ma što kazali Sisak je, po svojim resursima, zbiljski „Grad sporta“. Lijepo to zvuči posebno kada pobrojimo sportske objekte koji su na raspolaganju sisačkim sportašima, ali i sisačke klubove koji sudjeluju u sportskim natjecanjima različitih disciplina postižući zavidne rezultate. Na žalost uvijek postoji neko „ali“.
U jučerašnje poslijepodne, mi koji nismo otišli navijati u Zadar, pretili prijenos nogometne utakmice kvalifikacija za ulazak u 2. ligu HNK Zadar – Segesta. Ispred TV aparata na terasi kupališta Zibel okupio se lijepi broj navijača preživljavajući utakmicu u dobrim i teškim trenucima. U jednom se trenutku na terasi „ukazao“ „viđeni“ član Stranke da bi u taj čas iz grupe navijača „zbrisali“ na neutralni teren neki, hm, likovi da, valjda, ne bi bili viđeni s „nepoćudnim“ segestašima iskoristivši priliku da se malo „uvlače“. E, vidite, to je problem sporta, napose sisačkog sporta.
Politika i sport jednostavno ne idu zajedno. Obilazeći gotovo sva sisačka sportska događanja zamijetio sam da svaka politička opcija ima „svoj“ sport i „svoje“ sportske terene. Nepogrješivo smo podijelili sportska borilišta i sisačke klubove na „Celjakove“ i „Ikičkine“. Ne daj Bože da netko „Celjakov“ zaluta na „Ikičkin“ teren ili utakmicu, ili obrnuto. Do koje je to razine otišlo govori činjenica da na poznatoj svjetskoj smotri umjetničkog klizanja „Zlatnoj pirueti“, a kamo li nekim drugim „manjim“ ledenim događanjima, nismo vidjeli župana. Isto tako „Ikičku“ nismo vidjeli niti na jednoj rukometnoj utakmici (i ako je razina tih natjecanja neusporediva). Ova se podjela „vlasništva“ za to intenzivno koristi za politička potkusurivanja u kojima sportski rezultati nisu bitni, bitne su podvale i laži na jednu ili drugu stranu koje prosječni građani „puše“ ne znajući srž priče.
Hm, gospodo političari, svi ti sportski resursi grada nisu vaši, sportski tereni su izgrađeni novcem svih građana (ne bi čudilo da ste i vi nešto čopnuli iz toga) i njihovo su vlasništvo, a da vama u njihovo ime pripada ikakvo pravo govori činjenica ni pedeset postotne izlaznosti istih tih vlasnika. Znači, jebu vas, ili ne jebu, a vi se jebite sa svojim podjelama. I vi i svi oni uvlakači koji bježakaju da ih se ne vidi s „nepoćudnim“ ljubiteljima sporta na „nepoćudnim“ sportskim borilištima.
Ako je politička agenda da će se, „Ledena dvorana pretvoriti u rukometnu arenu“ ili da će se „objekti Kupališta Zibel prenamijeniti u centar kupske šiklje“ onda je, zbilja, bolje da se, u korist nas običnih građana, manete politike ili prenamijenite agendu u suprotnosti one koja nepovratno narušava demografski, gospodarski, i svekoliki drugi izgled Županije i Grada.
Građani žele bez straha od odmazde svoju djecu voditi na treninge onih sportova koji ih zanimaju, gledati utakmice koje ih relaksiraju i, bez straha od cinkaroša i dupelizaca, otići na sportski događaj bio on „Celjakov“ ili „Ikičkin“. Ne smetnite s uma ti cinkaroši i dupelisci će i vama doći „glave“ to je uvijek njihova nepisana agenda.
Usput: „Tko nas, bre, zavadi“?
