36 C
Petrinja
Saturday, July 13, 2024
spot_img

Najvažnija sporedna stvar na svijetu

Ludnica koja se zove nogomet je počela. Slijedećih nekoliko tjedana  nogomet će nam već doći na vrh glave. Sad je to tek početak ludnice. Koliko vidim u medijima, stanovnici svih zemalja sudionica prvenstva u Njemačkoj misle da će njihova ekipa pobijediti. TV, novine i socijalni mediji su taj osjećaj toliko potpirili da su velike mase svijeta na nogama i hoće bodriti svoje timove. Holandezi naravno, isto misle da će njihov tim biti prvak. U skoro svakom gradu ima ulica koju su okitili narančastim zastavama. Neki su čak i svoje kuće prekrili narančastim najlonima. Stvarno su si dali truda. Oni su uvjereni da će njihov narančasti tim pobijediti. Isto taku su Hrvati uvjereni da će kockasti pobijediti i napokon postati prvaci Europe. No nikad se ne zna koji tim će postati prvak jer lopta je okrugla. Treba imati znanja, a i sreće da se uspije pobjeđivati i doći na vrh. Kao i na svakom turniru, bit će iznenađenja. Neke zemllje koje su na glasu da su dobri nogometaši, otići će kući praznih ruku. Tako je bilo uvijek. Tako će biti i sad.

Ovdje u Holandiji me jako često pitaju za koju zemlju navijam. Da na primjer igraju Hrvatska i Holandija, za koga bih navijao. Kažem da me baš briga i da ne znam. Onda mi kažu kao ono da me netko na cesti zaustavi i stavi mi pištolj na sljepoočnicu i kaže da moram izabrati. Onda bih rekao da navijam za Hrvatsku ako je taj s pištoljem Hrvat, a ako je Holandez, e onda bih rekao da navijam za Holandiju. Priznajem,  ne mogu nabrojiti imena pet hrvatskih reprezentativaca. Kad se radi o Holandezima, ne znam ni  3 igrača. A baš me to ni ne zanima. Neka se oni na travnjaku natjeravaju i mene puste na miru.

Evo, ovu prvu utakmicu protiv Španjolske nisam ni gledao. Onda dobijem app od nekog Holandeza: Kako to da su u 3 minute dobili 2 gola? Pa kako bih ja to  znao, a nisam se ni sjetio da igraju. Mene baš briga.

Puno mi je važnije  pokositi travu u vrtu. Zadnjih dana ima kiše pa nikad da uhvatim termin da je trava suha pa da kosim. Osim toga, moram farbati onu kućicu u vrtu gdje držim kosilicu, i alat. Obećao sam supruzi da ću pošpricati terasu jer je preko zime postala zelenkasta od algi i mahovine. Onda moram pospremati garažu jer imam puno stvari koje mi samo smetaju. Osim toga, planiram otići na par dana u Hrvatsku jer nisam bio već 15 mjeseci. Moja golubica je fantastična jer me ne gnjavi da idemo nekuda na odmor. Ona puno više voli biti kod kuće, a najviše u svom vrtu. Sad je sve u cvatu pa je ljepše u vlastitom vrtu nego na francuskoj ili talijanskoj rivijeri.     Da ne govorim o poslu. Uskoro idem na put u Englesku jer je tamo veliki zrakoplovni sajam, onda pripreme za put u Pensilvaniju gdje opet prezentiram na konferenciji. Uz sve to, moram pronaći još 10 ljudi koji će prezentirati na mojoj konferenciji u oktobru. Eto, sve je to puno važnije od nogometa.

Stari Rimljani su izmislili ono: kruha i igara. Da ljudi zaborave svakodnevne nevolje i probleme, Rimljani su narodu dali nešto hrane i vina tako da ne umru od gladi i žeđi, onda su ga zabavljali u arenama gdje su nastupali gladijatori. Te mase ljudi onda nisu prigovarale o teškim uvjetima života.

Sada 2000 godina kasnije, naši vladari nas zabavljaju turnirima u nogometu, olimpijskim igrama, svjetskim prvenstvima itd. Dopuste nam da imamo tolike plaće da baš nismo gladni i onda ne mislimo na probleme koje imamo i na stvari koje se oko nas događaju. Što bi se reklo: isto sranje kao u drevnom Rimu, ali drugo pakovanje.

Mi se sad divimo onim arenama i teatrima koje su Rimljani davno gradili. Tako će opet biti za par stotina godina. Ljudi u budućnosti će se isto tako diviti tim silnim stadionima koji mogu  primiti  80 do 100.000 gledatelja  koji gledaju kako dvije grupe ljudi, svaka od 11 igrača,  trče za nekom kuglom i probaju je upucati u četvrasti okvir na koji je razapeta mreža. Tu kožnatu kuglu punu zraka pod pritiskom, ne smiju dirati rukama. Jedan čovjek u svakom timu je u stvari, smije uzeti u ruke ali samo u označenom prostoru. I sve se to odigrava na travi. Jedan čovjek obučen u odjeću druge boje,  ima zviždaljku kojom da znak za početak i kraj tog događaja. Eto to je to! I ljudi koji navijaju za pobjednika su poslije te utakmice sretni. Nakon toga svi idu na pivo. Ponekad se dogodi da se i potuku pa policija ima posla da ih smiri. I što da na kraju zaključimo? Sve to oko nogometa je sporedna stvar.  

By Marijan Jozić

Related Articles

Stay Connected

0FansLike
0FollowersFollow
0SubscribersSubscribe
- Advertisement -spot_img

Latest Articles