Ludnica koja se zove nogomet je počela. Slijedećih nekoliko tjedana nogomet će nam već doći na vrh glave. Sad je to tek početak ludnice. Koliko vidim u medijima, stanovnici svih zemalja sudionica prvenstva u Njemačkoj misle da će njihova ekipa pobijediti. TV, novine i socijalni mediji su taj osjećaj toliko potpirili da su velike mase svijeta na nogama i hoće bodriti svoje timove. Holandezi naravno, isto misle da će njihov tim biti prvak. U skoro svakom gradu ima ulica koju su okitili narančastim zastavama. Neki su čak i svoje kuće prekrili narančastim najlonima. Stvarno su si dali truda. Oni su uvjereni da će njihov narančasti tim pobijediti. Isto taku su Hrvati uvjereni da će kockasti pobijediti i napokon postati prvaci Europe. No nikad se ne zna koji tim će postati prvak jer lopta je okrugla. Treba imati znanja, a i sreće da se uspije pobjeđivati i doći na vrh. Kao i na svakom turniru, bit će iznenađenja. Neke zemllje koje su na glasu da su dobri nogometaši, otići će kući praznih ruku. Tako je bilo uvijek. Tako će biti i sad.
Ovdje u Holandiji me jako često pitaju za koju zemlju navijam. Da na primjer igraju Hrvatska i Holandija, za koga bih navijao. Kažem da me baš briga i da ne znam. Onda mi kažu kao ono da me netko na cesti zaustavi i stavi mi pištolj na sljepoočnicu i kaže da moram izabrati. Onda bih rekao da navijam za Hrvatsku ako je taj s pištoljem Hrvat, a ako je Holandez, e onda bih rekao da navijam za Holandiju. Priznajem, ne mogu nabrojiti imena pet hrvatskih reprezentativaca. Kad se radi o Holandezima, ne znam ni 3 igrača. A baš me to ni ne zanima. Neka se oni na travnjaku natjeravaju i mene puste na miru.
Evo, ovu prvu utakmicu protiv Španjolske nisam ni gledao. Onda dobijem app od nekog Holandeza: Kako to da su u 3 minute dobili 2 gola? Pa kako bih ja to znao, a nisam se ni sjetio da igraju. Mene baš briga.
Puno mi je važnije pokositi travu u vrtu. Zadnjih dana ima kiše pa nikad da uhvatim termin da je trava suha pa da kosim. Osim toga, moram farbati onu kućicu u vrtu gdje držim kosilicu, i alat. Obećao sam supruzi da ću pošpricati terasu jer je preko zime postala zelenkasta od algi i mahovine. Onda moram pospremati garažu jer imam puno stvari koje mi samo smetaju. Osim toga, planiram otići na par dana u Hrvatsku jer nisam bio već 15 mjeseci. Moja golubica je fantastična jer me ne gnjavi da idemo nekuda na odmor. Ona puno više voli biti kod kuće, a najviše u svom vrtu. Sad je sve u cvatu pa je ljepše u vlastitom vrtu nego na francuskoj ili talijanskoj rivijeri. Da ne govorim o poslu. Uskoro idem na put u Englesku jer je tamo veliki zrakoplovni sajam, onda pripreme za put u Pensilvaniju gdje opet prezentiram na konferenciji. Uz sve to, moram pronaći još 10 ljudi koji će prezentirati na mojoj konferenciji u oktobru. Eto, sve je to puno važnije od nogometa.
Stari Rimljani su izmislili ono: kruha i igara. Da ljudi zaborave svakodnevne nevolje i probleme, Rimljani su narodu dali nešto hrane i vina tako da ne umru od gladi i žeđi, onda su ga zabavljali u arenama gdje su nastupali gladijatori. Te mase ljudi onda nisu prigovarale o teškim uvjetima života.
Sada 2000 godina kasnije, naši vladari nas zabavljaju turnirima u nogometu, olimpijskim igrama, svjetskim prvenstvima itd. Dopuste nam da imamo tolike plaće da baš nismo gladni i onda ne mislimo na probleme koje imamo i na stvari koje se oko nas događaju. Što bi se reklo: isto sranje kao u drevnom Rimu, ali drugo pakovanje.
Mi se sad divimo onim arenama i teatrima koje su Rimljani davno gradili. Tako će opet biti za par stotina godina. Ljudi u budućnosti će se isto tako diviti tim silnim stadionima koji mogu primiti 80 do 100.000 gledatelja koji gledaju kako dvije grupe ljudi, svaka od 11 igrača, trče za nekom kuglom i probaju je upucati u četvrasti okvir na koji je razapeta mreža. Tu kožnatu kuglu punu zraka pod pritiskom, ne smiju dirati rukama. Jedan čovjek u svakom timu je u stvari, smije uzeti u ruke ali samo u označenom prostoru. I sve se to odigrava na travi. Jedan čovjek obučen u odjeću druge boje, ima zviždaljku kojom da znak za početak i kraj tog događaja. Eto to je to! I ljudi koji navijaju za pobjednika su poslije te utakmice sretni. Nakon toga svi idu na pivo. Ponekad se dogodi da se i potuku pa policija ima posla da ih smiri. I što da na kraju zaključimo? Sve to oko nogometa je sporedna stvar.
By Marijan Jozić
