Autor: Marjan Gašljević
Trolanje, u principu, kao najjednostavnija definicija jest potpaljivanje javnosti ili nekih grupacija. Još u predizbornoj kampanji, a kampanje su uvijek široka lepeza svega i svačega, od pustih obećanja, vrijeđanja pojedinih grupacija građana do najnižih oblika difamiranja političkih protivnika, nagledali smo se i naslušali trolanja stranaka kao njihove političke agende i pojedinaca kao njihovog političkog poslanja. Ubrzo nakon formiranja vlasti jasno smo mogli vidjeti da sva ta prazna i isprazna lupetanja, koja u nekim temama i situacijama i nisu baš bezazlena, uopće nemaju veze s namjerom stranke ili osobe u njihovoj eventualnoj namjeri političkog djelovanja. Sve je, u konačnici, svedeno na puko osvajanje kolača ili mrvica vlasti koje, sada, treba očuvati pod svaku cijenu.
U cijeloj toj priči posebno su mi zanimljivi igrači iz Domovinskog Pokreta makar je svatko ozbiljan odmah znao da su oni samo pričuvna klupa HDZ-a. Njihovo trolanje birača svelo se na vatreno zaklinjanje u domoljublje i, kako bi Putin kazao „crvenu crtu“, preko koje ni pod koju cijenu neće prijeći, a ta crvena crta je koaliranje u bilo kom obliku s Pupovcem i SDSS-om. Posebno se je u toj priči „pjenio“ Ćipe, logoraš srpskih logora. Tko ne bi povjerovao Ćipi nakon onih 8 mjeseci strave i užasa koje je doživio i, na sreću, preživio. Iz osobnog iskustva znam da se takve stvari ne zaboravljaju.
Formira se, dakle, saborska većina s HDZ-om, DP-om i „pola“ manjinaca. Tih „pola“ manjinaca je Plenkovićev „ustupak“ Ćipi i društvu koji ne žele biti dio koalicije u kojoj je SDSS. A što možemo, i to smo progutali i ako smo znali da je to samo još jedna finta i da sa stvarnošću nema veze.
Osobno sam stava i mišljenja, uza sve uvažavanje i poštivanje nacionalnih manjina kao sastavnice hrvatskog društva, da zastupnicima manjina izabranih na ovaj način ne pripada pravo glasovanja u Saboru o temama koje su temelj hrvatskog društva iz jednostavnog razloga. Naime, mandat zastupnika manjina nije niti približno „težak“ po broju glasova kao mandat ostalih 145 zastupnika. Svaki građanin, pripadnik neke nacionalne manjine, može se kandidirati na listi za koju vrijede izborna pravila kao i za sve druge pretendante za saborsku klupu ( plaću ). Manjinci, po ovoj izbornoj shemi, mogu imati i Klub, što ga i imaju, koji u saborskim glasanjima i preglasavanjima može imati prevagu samo kada se odlučuje o statusu i pravima istih tih manjina.
I tako, dok je Plenković vrludao s izlikama i čuđenjima kako SDSS nije u koaliciji s njim DP je malo „spustio loptu“ zadovoljan svojim uspjehom „eliminacije“ SDSS-a kurčeći se svojom „snagom“.
U međuvremenu im je notorni Bartulica „metnuo mrkvu“ s onim svojim igrokazom ali daleko više s brojem preferencijalnih glasova što je pokazalo svu sjaj i bijedu ove grupacije.
Zamalo je sve sjelo na svoje mjesto dok se nije „od nekud“ ukazao Pupovac kao kandidat za Predsjednik Saborskog odbora za prava nacionalnih manjina. E tu je do izražaja došla sva mudrost ovog najdugovječnijeg hrvatskog političara i vještina „mekog“ trolanja političke bare.
Uglavnom DP se digao na „zadnje noge“. Ćipe i društvo su se danima žestoko kleli, „da to neće proći,“ da bi, s danom na dan bili sve mekši dok Pupovac nije, ipak, bez jebemti, izabran na tu poziciju.
„To je bezvezna i beznačajna pozicija za koju Pupovac dobiva 300 eura i nije razlog razvrgavanja koalicije.“ Tješi sebe i javnost notorni Ćipe. E moj Ćipe, Ti za svojih 8 mjeseci batinjanja i čega sve još ne kao i mnogi drugi koji su kusali taj kruh od onih koji su Ti to radili još uvijek nisi dobio ni centa odštete, a nećeš ih nikada ni dobiti. Pupovac je, da mu nije do trolanja, mogao zahvaliti na toj kandidaturi i prepustiti je, recimo, jednom Radinu ili nekom drugom „dobrom“ manjincu. Mogao je, ali, eto, nije. Progutali ste udicu, a sada cijenite tko Vas je više istrolao. Plenković ili Pupovac? A domoljublje? Domoljublje ostavite onima koji znaju što je to, odnosno, da to nije nešto s čim se možete zajebavati.
